Alkalna voda u supermarketu: kako čitati etiketu (pH, minerali) i kako se uspoređuje s vodom s vodikom

Ne postoji jedna „najbolja alkalna voda”, jer se iza oznake „alkalna” na polici supermarketa mogu kriti dvije prilično različite stvari: prirodna mineralna voda koja takva izlazi iz zemlje ili voda iz slavine koja je prošla kroz uređaj za ionizaciju, koji joj umjetno povisuje pH. Razlika je važna za ono što zapravo dobivate, a jedini siguran način odabira jest pročitati kemijski sastav na poleđini boce, a ne samo riječ „alkalna” ispisanu velikim slovima na etiketi.

• „Alkalna” znači samo da je pH viši od 7 i nije zasebna zakonska kategorija mineralne vode.
• Suhi ostatak na etiketi pokazuje koliko je voda mineralizirana, a udio hidrogenkarbonata veći od 600 mg/l omogućuje navođenje oznake „hidrogenkarbonatna”.
• Prirodna mineralna voda i voda alkalizirana kod kuće ionizatorom mogu postići sličan pH sasvim različitim postupcima.
• Zakon zabranjuje svaku tvrdnju o sprječavanju ili liječenju bolesti na etiketi i u oglašavanju mineralne vode.
• Otopljeni molekularni vodik zasebno je svojstvo, neovisno o pH-u, i njegova se količina ne povećava automatski s alkalnošću vode.

Što zapravo znači „alkalna voda” na etiketi u trgovini

Kad proizvođač na etiketi napiše „alkalna voda”, misli na pH viši od 7, odnosno na vodu koja je blago lužnata, a ne neutralna ili kisela. Međutim, ne postoji zasebna zakonska kategorija pod nazivom „alkalna voda”: taj je izraz uglavnom marketinška oznaka za prirodnu mineralnu vodu koja ionako ima visok pH zbog svojeg sastava. Zato riječ „alkalna” vidite na nekim markama u supermarketu, a na drugima ne, iako mnoge rumunjske mineralne vode zapravo imaju sličan pH.

Riječ na prednjoj etiketi može se odnositi na dvije vrlo različite stvari. Može biti riječ o mineralnoj vodi s prirodno visokim pH-om, izravno s izvora, ili o vodi iz slavine koja je pakirana ili obrađena na licu mjesta uređajem za ionizaciju, koji vodu razdvaja u dva toka, jedan lužnatiji, a drugi kiseliji. Prva se kategorija regulira kao prirodna mineralna voda; druga se više odnosi na tehnički postupak primijenjen na običnu vodu. U sljedećim odjeljcima objašnjeno je kako ih razlikovati izravno prema onome što piše na etiketi.

Kako čitati etiketu: mineralizacija, pH i hidrogenkarbonat

Na obveznoj etiketi prirodne mineralne vode moraju biti navedeni kemijski sastav karakterističnih sastojaka, mjesto i naziv izvora te svaki postupak primijenjen na vodu (izvor: HG 1020/2005, čl. 19.). U praksi, istinu o toj vodi možete saznati s pločice s brojčanim podacima na poleđini boce, a ne iz slogana na prednjoj strani.

Kategorije mineralizacije (suhi ostatak)

Suhi ostatak, odnosno ukupna količina mineralnih soli preostalih nakon isparavanja vode, zakonski je podijeljen prema jasno utvrđenim pragovima: voda je „vrlo slabo mineralizirana” ako iznosi do 50 mg/l, „oligomineralna ili slabo mineralizirana” do 500 mg/l, a „jako mineralizirana” iznad 1.500 mg/l (izvor: HG 1020/2005, Prilog 3.). Ti pragovi pokazuju koliko je voda „teška” za organizam i koliko će joj mineralni okus biti izražen, neovisno o tome nosi li oznaku alkalne vode. Ako vas zanima i metoda kojom se taj ostatak zapravo mjeri, objašnjenje o tome kako čitati vrijednosti TDS-a u vodi detaljnije se bavi mjerenjem.

Hidrogenkarbonat, natrij i druge dopuštene oznake na etiketi

Hidrogenkarbonat (HCO3) najčešće se navodi uz oznaku „alkalna”, jer udio veći od 600 mg/l omogućuje navođenje izraza „hidrogenkarbonatna” na etiketi (izvor: HG 1020/2005, Prilog 3.) i pridonosi blago lužnatom okusu. Uz hidrogenkarbonat provjerite i udjele natrija, kalcija i magnezija: to su podaci neovisni o pH-u i govore više o tome odgovara li vam određena voda s obzirom na prehranu nego sama riječ „alkalna”. Sam pH mjeri se na logaritamskoj ljestvici od 0 do 14, gdje je 7 neutralna vrijednost, što znači da razlika od samo jedne jedinice predstavlja deset puta veću kiselost ili lužnatost, a ne malu razliku proporcionalnu toj vrijednosti (izvor: USGS Water Science School). Zato voda s pH-om 8 nije „malo lužnatija” od vode s pH-om 7, nego je znatno lužnatija, iako se razlika na papiru čini malom.

Prirodno alkalna mineralna voda nasuprot vodi „alkaliziranoj” ionizatorom

Prirodna mineralna voda mora do potrošača stići uglavnom onakva kakva izvire: zakon ne dopušta nikakve dodatke njezinu sastavu, osim dodavanja ili ponovnog dodavanja ugljikova dioksida (izvor: HG 1020/2005, čl. 9.). Alkalnost takve vode, dakle, izravno potječe od minerala koje je voda otopila prolazeći kroz podzemnu stijenu, a ne od postupka koji joj je naknadno dodan u tvornici.

Ionizator vode radi na drukčijem principu: propušta električnu struju kroz vodu iz slavine te je elektrolizom razdvaja na lužnatiji i kiseliji tok (izvor: Water ionizer — Wikipedia). Za elektrolizu je potrebno vrijeme i dovoljna količina otopljenih minerala u vodi da bi se postigao vidljiv učinak, pa brz protok ili slabo mineralizirana voda iz slavine daju prilično malo dodatne alkalnosti, bez obzira na to koliko impresivno uređaj izgleda. Zato se rezultati znatno razlikuju od jednog modela ionizatora do drugog i od jednog izvora vode iz slavine do drugog, čak i kada oba obećavaju istu „alkalnu vodu”.

Što ne možete saznati iz oznake „alkalna” — i što zakon kaže o zdravstvenim tvrdnjama

Važno je zapamtiti da zakon izričito zabranjuje svaku tvrdnju na ambalaži, etiketi ili u oglašavanju kojom se prirodnoj mineralnoj vodi pripisuju svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja ljudskih bolesti (izvor: HG 1020/2005, čl. 24. st. (1)). Ako na ambalaži ili u oglasu vidite zdravstvena obećanja izravno povezana s riječju „alkalna”, takva tvrdnja prelazi ono što zakon dopušta za mineralnu vodu, bez obzira na to koliko uvjerljivo zvuči. Ako želite razumjeti i po čemu se marketing razlikuje od stvarnih mjerljivih svojstava vode, objašnjenje o tome što zapravo znači „stabilizirani vodik” na etiketi prikazuje sličan primjer iz srodnog područja.

Drugo što valja zapamtiti jest da viši pH ne znači automatski i „bolju” vodu. pH mjeri samo kiselost ili lužnatost; mineralni sastav (kalcij, magnezij, natrij, hidrogenkarbonat) zaseban je podatak koji valja provjeriti sam za sebe, a ne zaključivati o njemu na temelju toga koliko „alkalno” zvuči etiketa.

Kako usporediti cijenu po litri, ne oslanjajući se samo na riječ „alkalna”

Bez unaprijed utvrđenih referentnih cijena, najkorisnije je usporedbi pristupiti ovako: usporedite stupanj mineralizacije, volumen pakiranja i koliko često kupujete vodu, a ne samo prednju etiketu. Dvije boce s istom oznakom „alkalna” mogu imati vrlo različite suhe ostatke, a razlika u mineralizaciji često objašnjava velik dio razlike u cjenovnom pozicioniranju.

Visoka mineralizacija ili visok udio hidrogenkarbonata obično znače da je izvor teže iskorištavati i da voda ima složeniji profil, što može opravdati drukčiju cijenu u odnosu na slabo mineraliziranu vodu, neovisno o tome nose li obje oznaku „alkalna”. Provjerom suhog ostatka i hidrogenkarbonata dobivate, dakle, objektivan kriterij za usporedbu marki, umjesto nagađanja na temelju jedne marketinške riječi na etiketi.

Po čemu se voda s vodikom razlikuje od alkalne vode s police

Sve što ste dosad pročitali odnosi se na pH i mineralizaciju, odnosno na svojstva uobičajene „alkalne” vode s police. Voda s otopljenim molekularnim vodikom (H2) nešto je drugo: vodik je neutralna molekula koja nakon otapanja u vodi ne utječe na njezin pH (izvor: Molecular Hydrogen Institute). Drugim riječima, pH i koncentracija otopljenog vodika dva su zasebna svojstva koja se mjere zasebno, a voda može imati neutralan pH i ipak znatnu koncentraciju otopljenog H2, ili obrnuto. Ako želite cjelovitu konceptualnu usporedbu tih dvaju svojstava, objašnjenje stvarne razlike između vode s vodikom i alkalne vode donosi pojedinosti koje ovaj vodič za čitanje etiketa ne obrađuje.

Koncentracija otopljenog vodika ima i fizičku granicu: pri normalnom atmosferskom tlaku zasićenje iznosi približno 1,6 mg/l, odnosno oko 1.600 PPB (izvor: Molecular Hydrogen Institute). Ta je gornja granica neovisna o tome koliko je osnovna voda mineralizirana ili alkalna; cjelovito objašnjenje o tome kako čitati i uspoređivati te brojke nalazi se u vodiču o PPB-u i PPM-u u vodi s vodikom.

Ako zapravo tražite mjerljiv otopljeni vodik, a ne samo visok pH na etiketi, možete izravno usporediti specifikacije alkalne vode iz supermarketa s onim što nudi namjenski uređaj, kao što je Hydrion Core Boca za vodoničnu vodu za osobnu upotrebu ili Vrč za vodu Hydrion NOVA ako više volite kod kuće pripremiti veću količinu. A ako prije odabira želite usporediti više boca za vodu s vodikom, usporedba specifikacija više marki boca za vodu s vodikom nastavlja se upravo ondje gdje ovaj vodič završava.

Ukratko, oznaka „alkalna” na polici odgovara na samo jedno pitanje: koliko je ta voda lužnata i koliko je mineralizirana, dok vam zakon jasno govori koje zdravstvene tvrdnje ne smije iznositi. Otopljeni vodik zasebno je pitanje, s vlastitim brojkama i vlastitom fizičkom gornjom granicom, pa ga valja razmatrati zasebno prije nego što nešto stavite u košaricu samo zbog riječi na etiketi.