„Ionizator” ili boca za vodu obogaćenu vodikom: zašto se nazivi miješaju i što zapravo kupujete

„Boca s ionizatorom” i „boca za vodu obogaćenu vodikom” nisu automatski isti proizvod, čak ni kada se u oglasu obje fraze pojavljuju u istom odlomku. Pod nazivom „ionizator” objedinjuju se dva različita inženjerska rješenja: klasični alkalni ionizator, koji elektrolizom dijeli ulaznu vodu na kiseli i alkalni tok, te prava boca za proizvodnju vodika, koja protonsko-izmjenjivačkom membranom dodaje otopljeni plinoviti vodik, a da pritom ne pomiče vodu ni prema jednom kraju pH-ljestvice. Tekst oglasa ne objašnjava uvijek jasno tu razliku, no nekoliko konkretnih pojedinosti u opisu obično je otkriva, a kad znate što tražiti, gotovo svaki oglas možete ispravno protumačiti za manje od minute.

• „Ionizator” je desetljećima star naziv za stolne alkalne uređaje, a prodavači ga sada upotrebljavaju i za boce za jednu porciju koje uopće nemaju takvu konstrukciju.
• Klasični alkalni ionizator osmišljen je tako da pomakne pH prema alkalnom kraju ljestvice; prava SPE/PEM boca za vodik osmišljena je tako da dodaje otopljeni plinoviti vodik, a pH ostavlja blizu početne vrijednosti izvorne vode.
• Vrijednost PPB ili PPM u oglasu upućuje na konstrukciju koja se temelji na koncentraciji vodika, dok broj pH ili riječ „alkalno” upućuju na konstrukciju klasičnog ionizatora.
• Spominje li se u oglasu membrana ili odvojene elektrodne komore, to vam govori više o mehanizmu koji kupujete nego što vam sam naziv „ionizator” ikada može reći.

Zašto se u istom oglasu pojavljuju nazivi „ionizator”, „alkalno” i „vodik”

Prodavači na internetskim tržištima često ponovno upotrebljavaju isti predložak opisa za proizvode koji se iznutra vrlo razlikuju, a „ionizator” je jedna od riječi koja se najčešće zadržava pri takvom kopiranju. Taj je naziv izvorno opisivao stolne uređaje zasnovane na membranama za ionsku izmjenu, kakvi se postavljaju ispod kuhinjskog sudopera ili na kuhinjsku radnu površinu, i to mnogo prije nego što su prijenosne boce za jednu porciju postale zasebna kategorija. Kad su se pojavile manje boce na baterije, neke su doista u minijaturnom obliku preuzele tu konstrukciju s alkalnim tokom, dok je zasebna, novija generacija boca bila zasnovana na potpuno drukčijem mehanizmu, usmjerenom na otopljeni plinoviti vodik, a ne na pH. Za obje su se ustalili preklapajući nazivi u oglasima, pa „ionizator” može značiti jedno ili drugo, dok se u oglasu koji spominje „vodik” obično, ali ne uvijek, opisuje druga vrsta.

To preklapanje zapravo je izvor zabune koju ovaj članak razjašnjava. Nije riječ o tome da je jedan naziv točan, a drugi marketinški trik; riječ je o tome da su dvije različite tehnologije u različitim razdobljima povijesti te kategorije dobile slične nazive, pa kupac koji uspoređuje oglase jedan uz drugi nema jednostavan način da ih razlikuje samo na temelju odabira riječi.

Što radi klasični ionizator vode

Klasični ionizator vode propušta električnu struju kroz ulaznu vodu i elektrolizom je razdvaja na dva izlazna toka, najčešće uz pomoć membrane za ionsku izmjenu: jedan tok izlazi alkalniji, a drugi kiseliji (izvor: Ionizator vode, Wikipedia). Alkalni tok služi kao voda za piće, dok se kiseli tok odvodi i obično nije namijenjen za piće.

pH mjeri relativnu količinu slobodnih vodikovih i hidroksidnih iona u vodi na ljestvici od 0 do 14, gdje je 7 neutralno, a svaki cijeli stupanj na toj ljestvici predstavlja deseterostruku promjenu kiselosti ili alkalnosti (pH i voda, USGS Water Science School). Stoga je pomak za samo par stupnjeva znatna promjena, a alkalni izlaz klasičnog ionizatora namjerni je cilj njegove konstrukcije, a ne nešto što se događa kao sporedni učinak propuštanja struje kroz vodu.

Zašto su minerali u izvornoj vodi važni za ovaj sustav

Elektroliza ovisi o tome sadrži li voda dovoljno otopljenih minerala da uopće provodi električnu struju; voda s gotovo nimalo otopljenih tvari jedva provodi struju, zbog čega su klasični ionizatori namijenjeni za upotrebu s običnom vodom iz slavine ili filtriranom vodom, a ne s destiliranom vodom. Sadržaj minerala nije usputna pojedinost u tom procesu, nego je dio onoga što omogućuje elektrolizu, što je jedan od razloga zašto proizvođači ionizatora za pouzdan rad propisuju minimalnu tvrdoću izvorne vode.

Što umjesto toga radi boca za vodu obogaćenu vodikom (SPE/PEM)

Prava boca za vodu obogaćenu vodikom zasnovana je na drukčijem inženjerskom rješenju: čvrstoj polimernoj protonsko-izmjenjivačkoj membrani (PEM), koja provodi protone, a istodobno djeluje kao električni izolator. To se konstrukcijski razlikuje od ćelija s tekućim alkalnim elektrolitom koje se upotrebljavaju u klasičnim ionizatorima (Elektroliza vode, Wikipedia). Umjesto da spaja produkte elektrolize u dva izlazna toka, kao što to čini ionizator, ta membrana fizički odvaja dvije elektrodne komore.

U Hydrionovim bocama to odvajanje znači da bi se u vodi koju pijete trebao otapati samo plinoviti vodik, dok kisik i drugi nusprodukti izlaze kroz zaseban otvor, umjesto da stvaraju mjehuriće u istoj komori. Ta konstrukcija ostavlja pH u osnovi nepromijenjenim i dodaje samo otopljeni plinoviti H2, zbog čega naš vodič o tome kako te boce proizvode vodik opisuje mehanizam kroz koncentraciju plina, a ne kiselost. Cilj je ovdje koncentracija otopljenog vodika, izražena u PPB ili PPM, a ne pH, no sama ta vrijednost ne dokazuje kakva ju je konstrukcija proizvela: jeftina boca s jednom otvorenom komorom i bez ikakve membrane i dalje može navoditi vrijednost u PPB, obično u rasponu od 800 do 1.500, dok vrijednosti od 5.000 do 8.000 PPB postiže pravi SPE/PEM uređaj visokog učinka. Pažljiv čitatelj razlikuje i trenutačni vrhunac elektrolize od vrijednosti koja opisuje ono što uistinu završi u čaši; tu razliku detaljnije objašnjava naš vodič za PPB i PPM.

Zašto je i tim bocama za rad potrebno barem malo minerala

Poput klasičnog ionizatora, SPE/PEM boci za vodu obogaćenu vodikom i dalje je potrebno nešto otopljenih minerala u vodi kako bi se provodila struja koja pokreće elektrolizu. Zato Hydrion preporučuje filtriranu vodu iz slavine ili remineraliziranu vodu dobivenu reverznom osmozom, a ne čistu destiliranu vodu ili vodu s nultim TDS-om, koja preslabo provodi struju da bi se reakcija učinkovito odvijala. Potrebna količina minerala skromna je i nema veze s kemijom alkalnog toka u klasičnom ionizatoru; ona jednostavno omogućuje protok struje. Čitatelji koji žele podrobnije objašnjenje zašto su neki uređaji za vodik stroži od drugih u pogledu čistoće izvorne vode i što ograničenja TDS-a znače u praksi, mogu ga pronaći u članku Pobliže o uređajima za vodik i destiliranoj vodi.

Mijenja li se pH vode doista?

U vlastitim sekundarnim smjernicama za pitku vodu EPA preporučuje raspon pH od 6,5 do 8,5, a vrijedi napomenuti da je riječ o estetskom standardu koji se odnosi na okus i koroziju cijevi, a ne o granici utemeljenoj na zdravstvenim učincima (Sekundarni standardi za pitku vodu: smjernice za nepoželjne kemikalije, EPA). Taj uski raspon koristan je orijentir za procjenu veličine pomaka koji svaka od tih tehnologija doista uzrokuje.

Upravo zbog tog konstrukcijskog cilja izlazna voda klasičnog alkalnog ionizatora pomiče se prema gornjoj granici tog raspona ili je prelazi, jer je podizanje pH cijela svrha razdvajanja vode na dva toka. Prava SPE/PEM boca za vodu obogaćenu vodikom uopće nije namijenjena tome; klasični alkalni ionizatori prodaju se kao uređaji koji elektrolizom podižu pH, a uređaji za vodik kao uređaji koji dodaju otopljeni molekularni vodik, neutralni plin koji ne pomiče pH-ljestvicu, što podrobnije objašnjava naša usporedba s uređajima Kangen i ioniziranom vodom. Ionizatori također proizvode malu količinu vodika kao sporedni produkt elektrolize, no osmišljeni su tako da daju prednost pH-vrijednosti, a ne otopljenom H2.

Jeftina boca s jednom komorom koja uopće ne odvaja elektrode nalazi se između tih dviju konstrukcija: bez membrane koja bi držala elektrodne komore odvojenima može malo promijeniti pH, a istodobno omogućiti miješanje nusprodukata plinova s vodom. To je slabiji i manje kontroliran rezultat od onoga koji namjerno proizvode i pravi alkalni ionizator i prava SPE/PEM boca za vodu obogaćenu vodikom. Potpuno tehničko objašnjenje toga što elektroliza čini, a što ne čini pH-vrijednosti, uključujući i to koliki se pomak smatra značajnim, potražite u članku Vodikova voda i pH: detaljnije objašnjenje. Širu usporedbu kategorija vode i toga koja odgovara vašim ciljevima donosi članak Vodikova voda ili alkalna voda.

Kako pročitati oglas prije kupnje

Kad razumijete oba mehanizma, oglas obično otkriva koji opisuje ako znate što provjeriti.

• Broj pH u naslovu ili popisu značajki, primjerice 8,5 ili 9,5, ili riječ „alkalno” upućuju na konstrukciju klasičnog ionizatora namijenjenu podizanju pH.
• Vrijednost PPB ili PPM upućuje na konstrukciju usmjerenu na koncentraciju vodika, a ne na ionizator usmjeren na pH, no sama ta vrijednost ne potvrđuje da je riječ o pravoj konstrukciji s membranom koja razdvaja komore jer i boca s jednom komorom bez membrane može navoditi vrijednost u PPB.
• Potražite spominje li se membrana ili odvojene elektrodne komore jer upravo ta pojedinost određuje ostaju li produkti elektrolize razdvojeni ili se miješaju s vodom koju pijete.
• Budite oprezni kad je riječ o jednoj jeftinoj boci koja navodno ima i visok pH i visoku vrijednost PPB jer takva kombinacija ne odgovara načinu rada nijednog od tih mehanizama u kompaktnoj izvedbi s jednom ćelijom. To obično znači da su specifikacije u oglasu navedene neprecizno, a ne da je riječ o jednom dosljednom inženjerskom rješenju.

Kad znate koji mehanizam oglas zapravo opisuje, isti pristup možete primijeniti i na tehničke specifikacije same boce: provjerite vrstu membrane i navedenu vrijednost otopljenog vodika, a ne tvrdnju o pH-vrijednosti. Hydrion Core konkretan je primjer SPE/PEM izvedbe s dvostrukom komorom; u njegovu su oglasu izravno navedeni membrana, otvor za odvođenje nusprodukata i vrijednost PPB, a ne tvrdnja o pH-vrijednosti.