Osiguranje od elementarnih nepogoda: što pokriva, što osiguranje od vode iz instalacija ne pokriva i kako prepoznati nedostatke

Puknuta cijev u kupaonici i jaka kiša koja prodire kroz vanjski zid podruma često ostavljaju istu sliku u dnevnoj sobi ili podrumu: voda na podu i mokri zidovi. Unatoč tome, štetu ne pokriva automatski ista polica osiguranja jer osiguranje stambene zgrade u svojem osnovnom obliku pokriva samo vodu koja istječe iz kućnih cijevi ili instalacija. Kiša koja prodire izvana, otpadna voda koja se vraća iz preopterećene kanalizacije ili rijeka koja se izlije iz korita pokriveni su tek dodatno ugovorenim osiguranjem od elementarnih nepogoda. Zato pri procjeni je li određena šteta osigurana treba manje gledati količinu vode, a više njezino podrijetlo.

• Osiguranje od štete uzrokovane vodom iz instalacija dio je osnovnog osiguranja stambene zgrade i pokriva vodu koja istječe iz cijevi, sustava grijanja ili sanitarnih instalacija unutar kuće.
• Osiguranje od elementarnih nepogoda zaseban je dodatak koji pokriva jaku kišu, povrat kanalizacije, poplavu, odron, slijeganje tla, pritisak snijega, lavine i potrese.
• Isplativost ugovaranja tog dodatka i visina premije ovise o ZÜRS Geo klasifikaciji adrese.
• Osiguranje stambene zgrade i osiguranje kućanstva zahtijevaju zasebno ugovaranje dodatka za elementarne nepogode; jedan ugovor ne uključuje automatski i drugi.

Voda iz instalacija: što pokriva osnovno osiguranje stambene zgrade

U Njemačkoj uobičajeno „kombinirano osiguranje stambene zgrade” standardno obuhvaća tri vrste rizika: požar, udar groma i eksploziju, vodu iz instalacija te oluju snage vjetra 8 ili veće zajedno s tučom (izvor: Wikipedia – osiguranje stambene zgrade). Pritom se voda iz instalacija odnosi isključivo na vodu koja istječe iz cijevi, slavina ili priključnih mjesta koja su dio fiksnih instalacija zgrade, primjerice iz propusne cijevi za toplu vodu, neispravnog priključka radijatora ili puknutog dovodnog crijeva perilice rublja. Proširenja koja nadilaze navedeno i proizlaze iz zasebnog dodatnog osiguranja zasebno su pitanje; osnovno pokriće i dalje je ograničeno na kućne instalacije. Voda koja prodire u zgradu izvana, primjerice kroz vanjski zid podruma ili ulaz iz vrta, nije obuhvaćena.

Uređaj koji nadzire glavni priključak vode i automatski zatvara ventil pri neuobičajenom protoku, poput pametnog detektora curenja vode, djeluje upravo na tom području: prepoznaje kapanje ili puknuće dijela cijevi u kući mjerenjem protoka u glavnoj cijevi te prekida dovod vode prije nego što se malo curenje pretvori u veću štetu. Takav uređaj, međutim, ne otkriva kišnicu, povrat vode iz kanalizacije ni prodor podzemne vode jer ti uzroci nisu povezani s cijevi koju uređaj nadzire.

Osiguranje od elementarnih nepogoda: dodatni prirodni rizici

Osiguranje od elementarnih nepogoda proširuje osiguranje stambene zgrade i osiguranje kućanstva zasebnim, izričito navedenim popisom prirodnih rizika. Njemačko udruženje osiguravatelja (GDV) među njima navodi jaku kišu, poplavu i povrat kanalizacije, izlijevanje rijeka, pritisak snijega, lavine, odrone, slijeganje tla, potrese i vulkanske erupcije (izvor: GDV – dosje o prirodnim rizicima). Dodatak vrijedi samo za policu uz koju je ugovoren: tko ga doda osiguranju stambene zgrade, osiguran je za samu kuću; za namještaj i kućanstvo isti dodatak treba ugovoriti i uz osiguranje kućanstva jer se pokriće iz jednog ugovora ne prenosi na drugu policu.

GDV ujedno upozorava da mnogi vlasnici kuća pretpostavljaju kako ih postojeća polica već pokriva od prirodnih nepogoda jer su osigurani od požara i oluje. Međutim, prema procjeni udruženja, upravo taj dodatak nedostaje otprilike polovici vlasnika kuća u Njemačkoj (izvor: GDV – dosje o prirodnim rizicima). Za najmoprimce je polazišna situacija drukčija jer se u pravilu radi samo o njihovu vlastitom osiguranju kućanstva, a ne o samoj zgradi; više o tim razlikama opisano je u članku o štetama od vode u unajmljenom stanu.

Zašto ista šteta od vode u podrumu ponekad jest, a ponekad nije pokrivena

U praksi poplavljeni podrum gotovo uvijek izgleda isto, bez obzira na to odakle voda dolazi. Osiguravatelju je važan isključivo uzrok, a ne posljedica. Ako voda istječe iz puknute dovodne cijevi u kući, riječ je o vodi iz instalacija i zato je šteta obuhvaćena osnovnim pokrićem. Ako se pak tijekom jake kiše otpadna voda kroz kanalizaciju vraća u podrum, riječ je o povratu kanalizacije, koji je pokriven osiguranjem od elementarnih nepogoda. Ako se rijeka izlije iz korita ili se površinska voda nakupi ispred kuće pa odande prodre unutra, i to je šteta uzrokovana elementarnom nepogodom, a ne pitanje vode iz instalacija.

Povrat kanalizacije: kada se otpadna voda vraća

Povrat kanalizacije nastaje kada jaka kiša ili začepljenje preoptereti kanalizaciju, pa se otpadna voda kroz priključene kućne cijevi vraća prema zgradi, obično do takozvane razine povrata (izvor: Wikipedia – zaštita od povrata kanalizacije). Najviše su ugroženi odvodi koji se nalaze ispod te razine, primjerice podni odvod ili WC u podrumu. Povrat se može spriječiti ugradnjom nepovratnih zaklopki ili zapornih ventila prema normi DIN EN 13564 u odvodnu cijev ili, još pouzdanije, ugradnjom crpne stanice koja aktivno odvodi otpadnu vodu iznad razine povrata. Svaki osiguravatelj u svojim uvjetima određuje je li takva zaštita obvezna ili je njezina ugradnja uvjet za isplatu štete, pa sama ugradnja ne jamči isplatu; no ona znatno smanjuje rizik od štete uzrokovane povratom kanalizacije.

Rizik lokacije: što znači ZÜRS Geo klasifikacija

Isplativost ugovaranja osiguranja od elementarnih nepogoda i visina premije uvelike ovise o lokaciji. Njemački sektor osiguranja za to koristi sustav zoniranja ZÜRS Geo, koji svaku adresu, na temelju statističke učestalosti poplava, svrstava u jednu od četiri razine rizika: razina GK4 označava poplavu u prosjeku jednom u 10 godina, GK3 jednom u razdoblju od 10 do 50 godina, GK2 jednom u razdoblju od 50 do 200 godina, a GK1 rjeđe od jednom u 200 godina (izvor: Wikipedia – osiguranje od elementarnih nepogoda). U razinama GK3 i GK4 premija često postane toliko visoka da se mnogim kućanstvima ugovaranje gotovo više ne isplati, čak i kad se ugovor formalno nudi.

Uz to, ZÜRS Geo procjenjuje i rizik od jake kiše neovisno o blizini vodenog toka, u tri zasebne kategorije: oko 12 % adresa u Njemačkoj nalazi se u najvišoj kategoriji SGK3, uglavnom u dolinama ili blizu vodenih tokova; oko 66 % u srednjoj kategoriji SGK2, na ravnom ili srednjem do donjem dijelu padine; a oko 22 % u najnižoj kategoriji SGK1, na vrhovima ili gornjim dijelovima padina (izvor: GDV – ZÜRS Geo). Budući da se obje klasifikacije uzimaju u obzir pri izračunu premije, dvije susjedne kuće mogu dobiti vrlo različite ponude za naizgled isti dodatak, iako nijedna od njih dosad nije pretrpjela štetu.

Što je važno provjeriti u polici osiguranja

Umjesto da se oslanjate na općenito sjećanje da ste „jednom pročitali” policu, provjerite konkretno četiri stvari. Prvo: zasebno provjerite osiguranje stambene zgrade i osiguranje kućanstva te utvrdite sadrži li svako od njih izričiti dodatak za štete uzrokovane elementarnim nepogodama ili prirodne rizike jer jedan ugovor ne uključuje automatski i drugi. Drugo: provjerite koji su rizici izričito navedeni, primjerice jaka kiša, povrat kanalizacije, poplava, odron, slijeganje tla, pritisak snijega, lavine ili potresi, umjesto da pretpostavite kako ih automatski pokriva opća odredba o „šteti od oluje”. Treće: ako su nepovratna zaklopka ili crpna stanica navedene kao uvjet, provjerite gdje moraju biti ugrađene i održavaju li se jer će se upravo taj uvjet u slučaju štete usporediti sa stvarnim stanjem. Četvrto: nakon štete od vode fotografirajte oštećenja prije početka čišćenja jer će ta dokumentacija biti korisna bez obzira na to koja od dviju polica na kraju pokriva štetu.

Za prazne zgrade često vrijede posebni uvjeti osiguranja koji nadilaze ovdje opisano osnovno pokriće; što osiguravatelji obično zahtijevaju u takvim slučajevima opisano je u članku o praznim kućama i njihovu osiguranju. Neki osiguravatelji kao uvjet za određene klauzule zahtijevaju i certificirani ili priznati alarm za vodu; u članku o priznatim alarmima za vodu objašnjeno je koji su zahtjevi uobičajeni.

Granica između vode iz instalacija i štete uzrokovane elementarnom nepogodom, dakle, ne ovisi o količini vode u podrumu, nego o njezinu uzroku. Uređaj koji nadzire glavnu cijev i zatvara ventil pri neuobičajenom protoku smanjuje rizik od štete uzrokovane vodom iz instalacija jer reagira na puknuti ili propusni dio cijevi unutar kuće. Isključivo vlastita polica određuje jesu li dodatno pokriveni jaka kiša, povrat kanalizacije ili poplava, a to se može utvrditi samo na temelju navedenih rizika i uvjeta, a ne prema onome što se čini da bi „moralo biti osigurano”. Ostale članke o sigurnosti vode u kući pronaći ćete na blogu s novostima.