Uklanja li reverzna osmoza mikroplastiku? Veličina pora, trošenje membrane i stvarna ograničenja

Prema pragovima veličine koje nadležna tijela za vodu doista objavljuju, membrana za reverznu osmozu s tako malom nazivnom veličinom pora kao što je ona u sustavu Hydrion Purity RO600 znatno je ispod granica koje razdvajaju konvencionalnu obradu od naprednih postupaka sposobnih zadržati vrlo sitne čestice. Ta je usporedba informativna, ali nije isto što i neovisno ispitivanje kojim bi se dokazala određena stopa uklanjanja za ovaj proizvod, a pitanje propušta li istrošena membrana s vremenom više takvih čestica još je neistraženo, a ne objavljena brojka. U ostatku članka razmatramo brojke o veličini, ono što se zna i ne zna o starenju membrane te što se događa s vodom na putu od membrane do čaše.

• Svjetska zdravstvena organizacija mikroplastiku široko definira kao plastične čestice manje od 5 milimetara, a manju podskupinu, čestice manje od 1 mikrometra, naziva nanoplastikom, premda navodi da široka definicija ima ograničenu praktičnu primjenu upravo za vodu za piće.
• Objavljeni pragovi obrade WHO-a smještaju nanofiltraciju iznad otprilike 0,001 mikrometra, a ultrafiltraciju iznad otprilike 0,01 mikrometra; deklarirana membrana RO600 od 0,0001 mikrometra nalazi se ispod obje vrijednosti, što je usporedba veličina, a ne potvrđen rezultat uklanjanja za ovaj proizvod.
• Nijedno objavljeno istraživanje nije ispitalo propušta li stara RO membrana s vremenom više čestica veličine mikroplastike; WHO navodi utvrđivanje učinkovitosti obrade kao područje za daljnja istraživanja, a ne kao već razriješenu usporedbu.
• TDS-mjerač, uključujući ugrađeni zaslon RO600, mjeri otopljene krute tvari, a ne suspendirane čestice, pa se ne bi očekivalo da upozori na plastične čestice čak i kad bi one bile prisutne.
• Konkretan odgovor na pitanje „radi li moja membrana još uvijek kako treba” koji se može provjeriti jest navedeni raspored zamjene, a ne nagađanje o učinkovitosti: otprilike svakih 6 mjeseci za filtar PPC, 12 mjeseci za filtar TC i 24 mjeseca za samu RO membranu.

Što se smatra mikroplastikom i koliko su čestice zapravo sitne?

Prije nego što usporedimo nazivnu veličinu pora bilo koje membrane s „mikroplastikom”, korisno je znati što taj pojam zapravo obuhvaća jer je raspon širi nego što većina naslova sugerira. U tehničkoj procjeni iz 2019. Svjetska zdravstvena organizacija mikroplastiku definira kao plastične čestice manje od 5 milimetara, ali izričito navodi da je ta široka definicija ograničeno korisna za vodu za piće jer je malo vjerojatno da će čestice na gornjem kraju tog raspona uopće proći uobičajenu obradu vode (izvor: WHO, Mikroplastika u vodi za piće: ključna pitanja i odgovori). Unutar tog raspona WHO čestice manje od 1 mikrometra izdvaja u zasebnu kategoriju, nanoplastiku, jer se čestice te veličine drukčije ponašaju u vodi i mogu proći kroz prepreke koje zaustavljaju veće fragmente. Američka EPA opisuje sličan ukupni raspon, sve do 1 nanometra, i napominje da mnoge nanoplastične čestice u početku nisu tako sitne: nastaju razgradnjom većih plastičnih predmeta uslijed vremenskih utjecaja i mehaničkog trošenja (izvor: Američka EPA, Istraživanje mikroplastike).

Mikroplastika nasuprot nanoplastici: zašto je ovdje važna granica između njih

Ta je razlika ovdje važna jer kućna membrana za reverznu osmozu obrađuje najmanje čestice iz tog raspona, a ne fragmente veličine gumice na olovci kakvi se pojavljuju na fotografijama čišćenja oceana. Vrijedi biti iskren i o tome koliko je toga zapravo izmjereno: kad je WHO 2019. pregledao dokaze, pronašao je samo devet istraživanja koja su uopće mjerila mikroplastiku u vodi za piće, a većina je imala znatna ograničenja u metodologiji. Najčešće zabilježeni oblici bili su fragmenti i vlakna, a najčešće otkriveni polimeri PET (plastika koja se upotrebljava za mnoge boce za piće) i polipropilen (izvor: informativni list WHO-a). Ta ograničena baza dokaza jedan je od razloga zašto nazivnu veličinu pora membrane treba smatrati informativnom, a ne dokazom određenog postotka uklanjanja. Za širu sliku o tome što se još obično nalazi u vodi iz slavine osim plastičnih čestica, ovaj vodič o uobičajenim onečišćujućim tvarima u europskoj vodi iz slavine donosi više informacija; ovaj se članak usredotočuje isključivo na mikroplastiku.

Kako se deklarirane specifikacije membrane RO600 uspoređuju s pragovima veličine koje objavljuju nadležna tijela za vodu

Informativni list WHO-a navodi konkretne granične vrijednosti za različite razine obrade, što omogućuje stvarnu usporedbu veličina. Konvencionalna obrada vode za piće, kad je optimizirana za dobivanje vode niske mutnoće, već uklanja čestice manje od otprilike jednog mikrometra. Napredna obrada ide još dalje: navodi se da nanofiltracija uklanja čestice veće od otprilike 0,001 mikrometra, a ultrafiltracija čestice veće od otprilike 0,01 mikrometra (izvor: informativni list WHO-a). Na Hydrionovoj stranici proizvoda navodi se da je RO membrana 600G u sustavu RO600, koji se sastoji od tri uloška s okretnim mehanizmom za ugradnju, deklarirana za 0,0001 mikrometra, što znači da je navedena veličina odvajanja manja od obje vrijednosti za naprednu obradu. To je značajna usporedba na papiru i razlog zašto ispravna RO membrana predstavlja snažnu prepreku za veličine čestica o kojima se trenutačno govori u istraživanjima. Ipak, riječ je o specifikaciji koju navodi prodavatelj, a ne o neovisnom, objavljenom ispitivanju uklanjanja mikroplastike za ovaj konkretni sustav; osim toga, nijedan recenzirani izvor pronađen za ovaj članak nije izravno ispitao ovu membranu, ni kućne RO membrane općenito, u odnosu na mikroplastiku ili nanoplastiku.

Veličina navedena na papiru nije cijela priča jer učinak filtracije ovisi o konkretnoj tehnologiji, a ne samo o deklariranoj veličini pora. NOAA navodi da je zabilježeno kako proizvedene plastične mikrokuglice, kategorija namjerno sitne mikroplastike koja se nekoć upotrebljavala u nekim potrošačkim proizvodima, prolaze kroz konvencionalne sustave za filtraciju vode umjesto da se u potpunosti zadrže (izvor: NOAA, Što je mikroplastika?). Konvencionalna filtracija i reverzna osmoza pripadaju različitim razinama obrade pa se taj primjer ne može izravno primijeniti na RO600, ali podsjeća da sama brojka o veličini ne jamči rezultat ako iza nje ne stoji stvarno ispitivanje.

Postaje li membrana s vremenom „propusnija” i bi li to bilo važno za plastične čestice?

To je dio pitanja na koji zasad doista nema konačnog odgovora, i vrijedi to jasno reći umjesto da se prešućuje. U istoj procjeni iz 2019. WHO navodi „bolje utvrđivanje učinkovitosti obrade vode” kao jedno od područja za daljnja istraživanja, a ne kao usporedbu koju je već proveo. Ne iznosi podatke o tome mijenja li se zadržavanje mikroplastike kako membrana stari, ni u jednom ni u drugom smjeru, niti preporučuje redovito praćenje mikroplastike u vodi za piće jer trenutačno dostupni dokazi ne upućuju na zdravstveni rizik pri istraženim razinama (izvor: informativni list WHO-a).

Ono što je utvrđeno i što se može provjeriti kod kuće jest zadržavanje otopljenih krutih tvari, a ne čestica. RO600 na zaslonu prikazuje trenutačnu vrijednost TDS-a te ima svjetlosni pokazatelj vijeka trajanja filtra za svaki od svoja tri uloška; on jednom zatreperi kad preostane manje od 5 % deklariranog vijeka trajanja uloška. To je stvarni, praktični signal sustava da bi učinak mogao slabjeti. Ipak, važno je precizirati što se mjeri: TDS-mjerač otkriva otopljene krute tvari, a ne suspendirane čestice, pa se ne bi očekivalo da upozori na plastične čestice čak i kad bi neke bile prisutne. U ovom objašnjenju o tome što TDS-očitanje zapravo mjeri ta se razlika detaljnije razmatra.

Budući da podaci specifični za mikroplastiku još ne postoje, praktičan odgovor na pitanje „radi li moja membrana još uvijek kako treba” jest navedeni raspored zamjene, a ne nagađanje o učinkovitosti. Prema stranici proizvoda, uložak PPC za sediment i ugljen predviđen je za otprilike 6 mjeseci, završni filtar TC za otprilike 12 mjeseci, a sama RO membrana za otprilike 24 mjeseca; tada dolazi vrijeme za zamjenski uložak membrane drugog stupnja za RO600. Ovaj vodič korak po korak za zamjenu uložaka reverzne osmoze objašnjava samu zamjenu, a ovaj vodič o tome što doista oštećuje RO membranu obuhvaća širi popis uzroka trošenja, kao što su izloženost kloru, kamenac i nizak tlak, koji nisu u fokusu ovog užeg članka o plastičnim česticama.

Što se događa s vodom nakon što napusti membranu

Membrana nije jedino mjesto na kojem bi se teoretski mogla pojaviti plastika, a upravo je to često stvarna briga u pozadini ovog pitanja. U vlastitom informativnom listu WHO navodi konkretan primjer kontakta s drugom vrstom plastike: plastične boce i čepove za flaširanu vodu spominje kao mogući izvor mikroplastike u vodi koju sadrže jer je ta voda dulje vrijeme u dodiru s plastičnom površinom prije nego što se boca otvori (izvor: informativni list WHO-a). Taj se primjer odnosi na jednokratne boce, a ne na filtar ispod sudopera, ali temeljno načelo vrijedi i ovdje: ono što se događa nakon obrade odvojeno je od onoga što sam postupak obrade uklanja.

Općenito govoreći, u sustavu reverzne osmoze ispod sudopera filtrirana voda i dalje prolazi kroz cijevi, spojnice i slavinu nakon što napusti membranu, a nijedan izvor pronađen za ovaj članak nije ispitao otpuštaju li cijevi ili spojnice sustava RO600 čestice. To je razuman opći zaključak o načinu izrade tih sustava, a ne rezultat ispitivanja ovog proizvoda. Dvije pojedinosti sa stranice proizvoda ipak se mogu zasebno provjeriti: RO600 nema spremnik, pa se između membrane i slavine ne nalazi spremnik u kojem bi voda bila u dodiru s unutarnjim površinama, a za njegovu namjensku slavinu navodi se da je od brušenog čelika, a ne od plastike. Obje pojedinosti smanjuju broj mjesta na kojima voda dolazi u dodir s plastikom nakon membrane u usporedbi sa sustavom sa spremnikom, premda su cijevi i spojnice i dalje dio sustava.

Uklanja li reverzna osmoza mikroplastiku? Izravan odgovor i njegova ograničenja

Kad se sve uzme u obzir, dokazi upućuju na stvaran, ali ograničen odgovor, a ne na jednostavno da ili ne. Prema objavljenim pragovima veličine, membrana deklarirana za 0,0001 mikrometra, poput one u sustavu RO600, pozicionirana je kao snažna prepreka za veličine čestica o kojima se trenutačno govori u istraživanjima vode za piće; njezina je vrijednost manja od pragova za nanofiltraciju i ultrafiltraciju koje WHO navodi za naprednu obradu. Vlastiti zaključak WHO-a iz 2019., temeljen na ograničenim, ali stvarnim dokazima, glasi da se trenutačno ne čini kako mikroplastika u vodi za piće pri istraženim razinama predstavlja zdravstveni rizik te da se ne preporučuje njezino redovito praćenje. Otvorena su uža pitanja: mijenja li se zadržavanje mikroplastike kako membrana stari i je li cjelokupan put vode od membrane do čaše u bilo kojem konkretnom sustavu izravno ispitan kako bi se utvrdilo otpuštaju li se čestice. Za RO600, kao ni za kućne RO membrane općenito, na ta pitanja još nema objavljenih odgovora.

Konkretna, provjerljiva stvar koju čitatelj danas može učiniti nije oslanjati se na postotak uklanjanja plastike koji nitko nije objavio. Umjesto toga može se držati rasporeda održavanja i upotrebljavati alate za praćenje koje RO600 doista nudi: zaslon s trenutačnom vrijednošću TDS-a, svjetlosne pokazatelje vijeka trajanja svakog uloška i navedene intervale zamjene za sva tri stupnja. Čitatelji koji žele detaljnije razumjeti kako funkcionira reverzna osmoza, izvan uske teme mikroplastike u ovom članku, mogu početi s ovim cjelovitim vodičem o načinu rada filtracije reverznom osmozom.