Vodikova i mineralna voda: različite su — mogu li se kombinirati?

Mineralna voda i vodikova voda nisu konkurentske kategorije i nijedna od njih ne zamjenjuje definiciju one druge. Mineralna voda opisuje podrijetlo vode i ono što ona već sadrži: određeni zaštićeni podzemni izvor s mineralnim sastavom koji mora ostati nepromijenjen od izvora do boce. Vodikova voda opisuje nešto što se mjeri u stvarnom vremenu, u određenoj čaši: količinu otopljenog molekularnog vodika (H2) koja se trenutačno nalazi u toj vodi, izraženu u dijelovima na milijardu (ppb). Boca mineralne vode može postati obogaćena vodikom kad se u njoj otopi plin H2, a taj postupak ne mijenja niti zamjenjuje mineralni sadržaj koji je uopće definira kao mineralnu vodu. Kad razdvojite ta dva pitanja na koja se ti pojmovi zapravo odnose, usporedba prestaje biti natjecanje i postaje praktično pitanje o tome što se događa kad ih kombinirate.

• Različite osnove, različiti kriteriji: mineralna voda definirana je zaštićenim izvorom i stabilnim mineralnim sastavom; vodikova voda definirana je otopljenim plinom H2 koji s vremenom izlazi iz svake vode, bez obzira na njezin mineralni sadržaj.
• Kompatibilnost određuje vodljivost, a ne kvaliteta: boci koja radi na principu elektrolize potrebni su neki otopljeni minerali da bi provodila struju koja proizvodi vodik, pa je konstruirana za određeni umjereni raspon minerala, a ne za čistu vodu ili vodu s visokim udjelom minerala.
• Većina mineralnih voda izvan je tog raspona: proizvođač usporedive boce za elektrolizu povezuje vodu bogatu mineralima s nakupljanjem naslaga na pločicama i kraćim vijekom trajanja, što je pitanje održavanja, a ne kvar nakon jedne uporabe.
• Tableta djeluje drukčije: tableta na bazi magnezija izravno reagira s vodom umjesto da kroz nju provodi struju, pa može dodati vodik čaši mineralne vode bez problema s vodljivošću.

Dvije različite stvari koje se mjere na dva različita načina

Kad se dva proizvoda uspoređuju kao da pripadaju istoj kategoriji, to obično znači da se njihovi nazivi tumače samo kroz jedno od dva pitanja na koja se zapravo odnose. Mineralna voda odgovara na pitanje „Odakle ova voda potječe i što prirodno sadrži?” Vodikova voda odgovara na pitanje „Koliko se otopljenog plina H2 trenutačno nalazi u ovoj vodi?” Prvo se odnosi na podrijetlo i sastav, koji su utvrđeni na izvoru i zaštićeni propisima. Drugo se odnosi na plin koji može sadržavati gotovo svaka voda — voda iz slavine, filtrirana, destilirana ili mineralna — kad se u njoj otopi, a koji postupno ponovno izlazi iz vode bez obzira na prisutne minerale. Zato mineralna voda može postati mineralna voda obogaćena vodikom, a da pritom ne prestane biti mineralna voda: dodavanje otopljenog vodika ne utječe na mineralni sastav zbog kojeg se ta voda uopće našla na toj polici.

Što oznaka „mineralna voda” zapravo govori

Mineralnu vodu na vašoj polici manje definiraju domišljati marketinški nazivi, a više prilično stroga pravila o tome odakle može potjecati i što se s njom smije raditi prije nego što dospije u bocu. Prema pravilima EU-a za prirodnu mineralnu vodu, voda mora potjecati iz zaštićenog podzemnog izvora, a njezin mineralni sadržaj i elementi u tragovima moraju ostati nepromijenjeni od izvora do boce. Smije se podvrgnuti samo ograničenom popisu dopuštenih postupaka, primjerice uklanjanju željeza ili sumpora ili dijela prirodno prisutnog ugljikova dioksida; ne smije joj se ništa dodavati, osim vraćanja vlastitog CO2 u vodu za gaziranu verziju (izvor: Pravilnik o prirodnoj mineralnoj vodi, izvorskoj vodi i flaširanoj vodi za piće iz 2007.). U SAD-u definicija FDA-e propisuje najmanje 250 ppm ukupno otopljenih tvari iz slično zaštićenog izvora, dok se pravila EU-a usredotočuju na minimalnu obradu na izvoru, a ne na fiksni prag minerala (izvor: Mineralna voda, Wikipedia).

Ta regulatorna definicija ne jamči da će sve robne marke imati jednako visok udio minerala. Pregledima flaširanih mineralnih voda utvrđeno je da je medijan udjela minerala kod nekih robnih marki niži od udjela u tipičnoj vodi iz slavine, dok druge marke s većim udjelom minerala prelaze 1.000 ppm ukupno otopljenih tvari (izvor: Mineralna voda, Wikipedia). Stoga pretpostavka da mineralna voda uvijek ima „puno minerala” ne vrijedi čak ni prije nego što se uopće postavi pitanje vodika.

Možete li upotrebljavati mineralnu vodu u boci za vodikovu vodu koja radi na principu elektrolize?

To je praktično pitanje na kojem se temelji većina pretraga u kojima se te dvije vrste vode suprotstavljaju: može li boca koju već imate u kuhinji raditi s vodom koju već pijete? Kod boce kao što je Hydrion Core, koja upotrebljava SPE/PEM elektrolizu za razdvajanje vode i otapanje plina H2 u njoj, odgovor ovisi o vodljivosti, a ne o tome koliko je voda „dobra”. Čista voda gotovo uopće ne provodi električnu struju sama po sebi: kroz nju prolazi otprilike stotinu tisuća puta slabija struja nego kroz morsku vodu jer sadrži vrlo malo otopljenih iona koji bi prenosili naboj (izvor: Elektroliza vode, Wikipedia). Zato su boce za elektrolizu konstruirane za vodu koja sadrži određenu, umjerenu količinu otopljenih minerala, a ne za destiliranu ili ultrapuru vodu. O tom ograničenju konstrukcije detaljnije govorimo u članku o tome zašto je za uređaje za proizvodnju vodikove vode potrebna destilirana ili čista voda, a za potpuniji pregled raspona vodljivosti pročitajte postojeće objašnjenje TDS-a.

Većina flaširanih mineralnih voda sadrži znatno više otopljenih tvari od predviđenog raspona. Strani ioni u ulaznoj vodi s vremenom mogu utjecati na membranu elektrolizne ćelije, skratiti joj vijek trajanja i smanjiti učinkovitost (izvor: Elektroliza vode, Wikipedia). Proizvođač usporedive boce SPE/PEM umjesto vode iz slavine preporučuje filtriranu, destiliranu vodu ili vodu dobivenu reverznom osmozom jer minerali i kemikalije iz vode iz slavine mogu ostaviti naslage, skratiti radni vijek uređaja i značiti da ga treba češće čistiti (izvor: Česta pitanja o Echo Flasku). Riječ je o problemu održavanja koji se postupno nakuplja ponovljenom uporabom, a ne o dokazu da će jedna boca mineralne vode odmah oštetiti uređaj: jednokratna uporaba mineralne vode kad ništa drugo nije pri ruci drukčija je od svakodnevne navike.

Zašto „više minerala” nije automatski bolje za te uređaje

Primamljivo je pretpostaviti da više otopljenih minerala znači bolju vodljivost, a time i bolje performanse, no takvo zaključivanje zanemaruje ono za što je uređaj zapravo konstruiran. Pločice u boci za elektrolizu projektirane su za određeni raspon vodljivosti, a vrijednost znatno iznad tog raspona ne čini proizvodnju vodika učinkovitijom; samo dodaje više iona koji se tijekom ponovljenih ciklusa mogu taložiti na pločicama. U našoj cjelovitoj usporedbi o tome koju vodu upotrebljavati u boci za vodikovu vodu: vodu iz slavine, flaširanu, filtriranu ili destiliranu objašnjavamo kako to funkcionira s drugim uobičajenim izvorima vode i dolazimo do istog zaključka: treba se držati raspona koji preporučuje proizvođač, a ne pretpostavke da je „više minerala bolje”.

Magnezijeva tableta za vodikovu vodu djeluje na drukčijem principu

Hydrion H2 tablete zaobilaze pitanje vodljivosti jer se temelje na sasvim drukčijem mehanizmu. Umjesto da električnu struju provode kroz elektrodu uronjenu u vodu, tableta na bazi magnezija izravno reagira s vodom u koju je stavite i pritom, dok se otapa, otpušta otopljeni vodik. U vodi dulje vrijeme ne ostaju ni membrana ni elektrodna pločica, pa se problemi s naslagama i vodljivošću koji se javljaju kod boce za elektrolizu ne prenose na tabletu na isti način. Zato je tableta predvidljiviji način dodavanja vodika upravo čaši mineralne vode, jer ne tražite od uređaja projektiranog za jedan raspon vodljivosti da obrađuje vodu flaširanu za sasvim drukčiju namjenu.

Pa koju biste zapravo trebali odabrati?

Iskren odgovor ovisi o tome na koje od ta dva pitanja zapravo pokušavate odgovoriti. Ako želite određeni, poznati mineralni sastav, mineralna voda kojoj već vjerujete i dalje je pouzdaniji izbor za tu namjenu; dodavanje vodika ne poboljšava niti zamjenjuje taj sastav. Ako želite otopljeni vodik, korisnije je steći naviku da ga pijete ubrzo nakon što nastane jer je H2 plin koji s vremenom izlazi iz svake vode, bez obzira na to je li ona na početku sadržavala mnogo ili malo minerala. Ako upotrebljavate bocu za elektrolizu, pridržavanjem vrste vode za koju ju je proizvođač projektirao možete osigurati predvidljive performanse i održavanje. Osnove možete pronaći u našem općem vodiču o tome što je vodikova voda i u objašnjenju SPE/PEM elektrolize. Ako želite dodati vodik upravo u čašu mineralne vode, tableta poput Hydrion H2 u potpunosti uklanja pitanje vodljivosti, što vrijedi uzeti u obzir ako je mineralna voda već dio vaše svakodnevne rutine i radije biste da tako i ostane.