Je li vodikova voda dobra za bubrege? Što studije doista pokazuju (i što pitati liječnika)

Ako vi ili netko o kome brinete ima kroničnu bubrežnu bolest (KBB) ili je na dijalizi, iskren je odgovor da voda obogaćena vodikom nije ispitana u kliničkom ispitivanju posebno provedenom na pacijentima s KBB-om, pa se ne može iznositi ni tvrdnja da je riječ o dokazanoj terapiji. Umjesto toga, postoje manji broj istraživanja na životinjama koja pokazuju biološke promjene u oštećenim bubrezima, kao i opservacijska istraživanja pacijenata na hemodijalizi koji su u svoju rutinu uključili elektroliziranu vodu obogaćenu vodikom. Nijedna vrsta istraživanja ne može vam reći da će voda obogaćena vodikom pomoći vašim bubrezima. Ako se liječite zbog KBB-a ili ste na dijalizi, korisnije je pitanje kako se dodatna voda i magnezij koji se u njoj nalazi uklapaju u ograničenja unosa tekućine i minerala koja vam je već odredio vaš zdravstveni tim.

• Klinička ispitivanja na pacijentima s KBB-om još ne postoje. Dokazi na ljudima u cijelosti se temelje na opservacijskim istraživanjima pacijenata na hemodijalizi, a ne na randomiziranim ispitivanjima provedenima na široj populaciji oboljelih od KBB-a.
• Istraživanja na životinjama pokazuju biološku aktivnost, a ne terapijski učinak. U glodavaca s oštećenjem bubrega zabilježena je reakcija na vodik unesen putem vode, fiziološke otopine, udisanog plina ili dijalizata, no te se doze i načini primjene ne mogu izravno usporediti s pijenjem boce vode dnevno kod kuće.
• Unos tekućine računa se bez obzira na način unosa. Ograničenje unosa tekućine kod bubrežne bolesti ili dijalize odnosi se na vodu obogaćenu vodikom jednako kao i na svaku drugu vodu.
• Magnezij je posebnost koju treba uzeti u obzir kod tablete. Smanjenje bubrežne funkcije umanjuje sposobnost tijela da izlučuje magnezij, što je važno ako razmišljate o tableti koja sadrži magnezij, a ne o običnoj vodi iz boce ili vrča.

Što su zapravo mjerila istraživanja vode obogaćene vodikom i bubrega

Dokazi o vodi obogaćenoj vodikom i bubrezima dijele se u dvije zasebne skupine istraživanja, a svaka od njih bavi se različitim pitanjima. Jedna skupina obuhvaća životinjske modele oštećenja bubrega, a druga ljude koji su već na dijalizi. Nijedno istraživanje nije osmišljeno kako bi ispitalo koristi li pijenje vode obogaćene vodikom bubrezima zdrave osobe, stoga je prije donošenja bilo kakvog zaključka korisno razmotriti svaku skupinu zasebno.

Što su proučavala istraživanja na životinjama

U štakora i miševa istraživači su proučavali učinak vodika na bubrege oštećene ishemijsko-reperfuzijskom ozljedom, transplantacijom, određenim lijekovima, bubrežnom fibrozom i izazvanom KBB-om. Vodik je do životinja dolazio na nekoliko različitih načina: putem vode za piće bogate vodikom, injekcijom fiziološke otopine bogate vodikom, udisanjem plinovitog vodika ili izravnim otapanjem vodika u dijalizatu tijekom dijalize. U svim tim modelima izloženost vodiku bila je povezana s nižim vrijednostima dušika ureje u krvi i kreatinina, smanjenjem pokazatelja oksidativnog stresa, kao što su MDA i 8-OHdG, te nižim vrijednostima upalnih citokina (izvor: Klinička primjena i mehanizam djelovanja molekularnog vodika u liječenju različitih bubrežnih bolesti, uključujući dijabetičku bolest bubrega). Autori samog pregleda oprezno ističu da je riječ o početnoj točki, a ne odgovoru, te navode da su potrebna velika klinička ispitivanja na ljudima kako bi se bilo što od toga moglo potvrditi kod ljudi. Ako želite općeniti uvod u to što pokazatelji poput ovih zapravo mjere i zašto ih istraživači koriste, o tome se detaljnije govori zasebno.

Što su proučavala istraživanja na pacijentima na dijalizi

Dokazi dobiveni na ljudima znatno se razlikuju od istraživanja na životinjama, i po tome tko je bio obuhvaćen i po vrsti istraživanja. Umjesto ispitivanja vode obogaćene vodikom na općoj populaciji oboljelih od KBB-a, dostupna istraživanja na ljudima provedena su na osobama koje su već bile na hemodijalizi, a u njihovu rutinu dijalize uključena je elektrolizirana voda obogaćena vodikom. Bila su to opservacijska istraživanja, a ne randomizirana ispitivanja. U pojedinim skupinama sudionika bilo je otprilike 8 do 161, a razdoblja praćenja trajala su od jednog mjeseca do više od tri godine. Prijavljeni rezultati uključivali su smanjenje pokazatelja oksidativnog stresa i umora povezanog s dijalizom. U jednom istraživanju, tijekom prosječnog praćenja od otprilike tri godine, zabilježen je 41 % niži omjer hazarda za kombinirani ishod smrtnosti i kardiovaskularnih događaja (izvor: Primjena elektrolizirane vode obogaćene vodikom u liječenju kronične bubrežne bolesti i tijekom dijalize). U istom se izvoru izričito navodi da nisu objavljena intervencijska istraživanja vode obogaćene vodikom posebno na pacijentima s KBB-om. Vrijedi zastati i razmisliti o tome: najjači dostupni dokazi na ljudima potječu iz opservacijskih istraživanja u užoj skupini osoba koje su već ovisne o dijalizi, a ne iz kontroliranog ispitivanja provedenog na ljudima u ranijoj fazi KBB-a.

Zašto ti dokazi ne potvrđuju da je riječ o terapiji za bubrege

Opservacijsko istraživanje može pokazati da su pacijenti na dijalizi koji su pili elektroliziranu vodu obogaćenu vodikom imali manje kardiovaskularnih događaja od onih koji je nisu pili, a da pritom ne dokaže kako je voda uzrok te razlike. Ljudi koji u zahtjevnu rutinu liječenja, kao što je dijaliza, uvedu još jednu naviku povezanu sa zdravljem često se i po drugim čimbenicima razlikuju od onih koji to ne učine, primjerice po tome koliko se pomno pridržavaju prehrambenih smjernica ili dolaze na preglede. Bilo koja od tih razlika mogla bi objasniti dio rezultata. Isti problem u zaključivanju javlja se u brojnim opservacijskim zdravstvenim istraživanjima. Zato je prije prihvaćanja bilo kakvog istaknutog nalaza poput ovoga korisno detaljnije proučiti kako procijeniti veličinu uzorka istraživanja, kontrolnu skupinu i financiranje.

Dokazi dobiveni na životinjama imaju drukčije ograničenje. Fiziološka otopina bogata vodikom ubrizgana u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, plinoviti vodik udahnut u određenoj koncentraciji ili vodik izravno otopljen u dijalizatu tijekom medicinskog postupka nisu isto što i pijenje čaše vode obogaćene vodikom kod kuće. Količina koja dospijeva u tkivo, vrijeme primjene u odnosu na ozljedu koja se proučava i način primjene toliko se razlikuju da rezultat dobiven na bubregu ozlijeđenog glodavca ne utvrđuje što se, ako se išta događa, zbiva u bubrezima osobe koja svakodnevno pije takav napitak. Šire pitanje je li za većinu ljudi sigurno svakodnevno piti vodu obogaćenu vodikom obrađeno je odvojeno od dokaza o bubrezima o kojima se ovdje govori.

Što osobe na dijalizi ili bubrežnoj dijeti trebaju provjeriti prije dodavanja vode ili tablete

Budući da navedena istraživanja ne potvrđuju terapijski učinak, za osobu na dijalizi ili bubrežnoj dijeti praktično pitanje nije djeluje li voda obogaćena vodikom, nego mijenja li njezino dodavanje išta od onoga što već pratite. Posebno vrijedi provjeriti dvije stvari: koliko tekućine smijete unijeti i što još, osim vodika, dospijeva u čašu.

Unos tekućine računa se bez obzira na to kako je pijete

Osobama s KBB-om često se savjetuje da ograniče unos tekućine, natrija, kalija ili fosfora, no ne postoji jedan plan prehrane koji odgovara svima s tom bolešću. Odgovarajuća ograničenja određuju se pojedinačno, u suradnji s dijetetičarom ili zdravstvenim djelatnikom, ja se tijekom vremena prilagođavaju promjenama bubrežne funkcije (izvor: Zdrava prehrana za odrasle s kroničnom bubrežnom bolešću, NIDDK). To znači da se čaša vode obogaćene vodikom uračunava u dopušteni unos tekućine jednako kao i obična čaša vode; dodani vodik ni na koji način ne mijenja količinu tekućine koju možete sigurno popiti tijekom dana. Cjelovitiji popis osoba koje trebaju biti oprezne s vodom obogaćenom vodikom, uz okolnosti povezane s bubrezima o kojima je ovdje riječ, dostupan je na jednom mjestu.

Zašto je pitanje tablete s magnezijem drukčije od pitanja obične vode obogaćene vodikom

Kada bubrežna funkcija oslabi, bubrezi iz krvi uklanjaju manje magnezija. Hipermagnezijemija je sama po sebi rijetka, no kad se pojavi, uglavnom pogađa osobe sa smanjenom bubrežnom funkcijom, osobito ako se uz to doda još jedan izvor magnezija, primjerice dodatak prehrani koji ga sadrži, antacid ili laksativ (izvor: Primjena magnezija kod kronične bubrežne bolesti, Nutrients). Zato se tableta koja sadrži magnezij doista razlikuje od boce ili vrča koji proizvodi vodik, a da pritom ne dodaje minerale. Hydrionove tablete H2 otapaju se u čaši vode te jedna tableta osigurava 8 ppm molekularnog vodika i 80 mg magnezija. Za pacijenta na dijalizi ili dijetetičara koji se bavi bubrežnim bolestima upravo je količina magnezija, a ne vodika, podatak koji treba procijeniti u odnosu na aktualne laboratorijske nalaze i sve druge izvore magnezija koji se već koriste.

Za čitatelje koji dobiju odobrenje liječnika, detaljnije je objašnjeno kako se tablete koriste svakodnevno, uključujući mehanizam djelovanja i uobičajenu dozu.

Popis pitanja za liječnika prije isprobavanja vode obogaćene vodikom kod problema s bubrezima

Nijedno od navedenih istraživanja nije razlog da ne pitate o vodi obogaćenoj vodikom, ali jest razlog da o tome razgovarate s osobama koje već vode vašu skrb za bubrege, umjesto da odluku donesete samo na temelju stranice proizvoda. Kratak i konkretan razgovor može obuhvatiti pitanja na koja istraživanja ne mogu odgovoriti:

• Pitajte uklapa li se dodatna tekućina iz vode obogaćene vodikom u vaše trenutačno ograničenje unosa tekućine, s obzirom na stadij bubrežne bolesti ili raspored dijalize.
• Ako razmišljate o tableti koja sadrži magnezij, a ne o običnoj vodi, pitajte je li prikladna s obzirom na vaše trenutačne laboratorijske nalaze, raspored dijalize i sve druge izvore magnezija koje već uzimate, primjerice antacide ili laksative.
• Pitajte bi li se odgovor promijenio u drugom stadiju KBB-a, nakon započinjanja ili prekida dijalize ili nakon transplantacije, jer se podnošljivost tekućine i minerala mijenja s promjenama bubrežne funkcije.

Ovaj je popis namijenjen kao polazište za razgovor sa zdravstvenim djelatnikom, a ne kao liječnički savjet, i ne zamjenjuje pojedinačna ograničenja unosa tekućine i minerala koja su vam već odredili liječnik ili dijetetičar.

Gledano zajedno, dokazi upućuju na nešto skromnije od obećanja ili upozorenja: voda obogaćena vodikom pokazala je mjerljive učinke na oštećenim bubrezima životinja i u opservacijskim istraživanjima osoba koje su već na dijalizi, ali zasad ništa ne pokazuje da liječi ili sprječava bubrežnu bolest u općoj populaciji oboljelih od KBB-a. Nakon što dobijete odobrenje liječnika da je isprobate, praktična odluka svodi se na nešto jednostavno poput čitanja deklaracije: provjerite koliko tekućine dodajete i, ako uzimate tabletu, što se točno još otapa zajedno s vodikom.