Dodavanje elektrolita u vodoničnu vodu: kada ih dodati (i zašto ne u bocu)

Elektrolite možete dodati u vodikovu vodu, a ovdje je važan redoslijed: najprije pokrenite Pulseov ciklus elektrolize samo s običnom vodom, a zatim umiješajte elektrolit u prahu (ili ubacite tabletu) nakon što je voda već pripremljena, umjesto da išta stavljate u komoru boce prije ciklusa ili tijekom njega. Takav redoslijed znači da uređaj radi u skladu s uputama „samo obična voda” navedenima u Pulseovim čestim pitanjima i ne stoji vas ništa dodatno jer biste vodu ionako ulili u čašu.

• Pokrenite ciklus elektrolize od 5 ili 10 minuta samo s običnom vodom za piće, a zatim umiješajte elektrolit u prahu ili ubacite tabletu u već pripremljenu vodu u čaši.
• Voda u komori mora imati određenu osnovnu količinu minerala kako bi uopće provodila električnu struju. To je drukčiji zahtjev od dodavanja koncentrirane mješavine elektrolita nakon završetka ciklusa.
• Umiješati nešto u vodu ili to ubaciti u nju samo po sebi znači pokrenuti vodu, a količina otopljenog vodika već se osjetno smanjuje u roku od otprilike pola sata u otvorenoj čaši. Zato je važnije brzo promiješati i uskoro popiti vodu nego to koji elektrolit koristite.
• Nitko nije objavio izmjerenu vrijednost u PPB za vodu u koju su naknadno umiješani elektroliti, stoga gubitak zbog tog koraka smatrajte očekivanim, a ne poznatom brojčanom vrijednošću.

Zašto boca za vodikovu vodu pazi na to što je u komori

Pulse proizvodi vodik elektrolizom SPE/PEM: mala električna struja razdvaja molekule vode na površini elektrode, a struja mora imati put kroz vodu kako bi to učinila. Hydrionovo objašnjenje rada boca navodi da obična voda mora sadržavati određenu količinu otopljenih minerala kako bi provodila električnu struju te da elektroliza slabo radi u čistoj destiliranoj vodi ili deioniziranoj vodi s 0 TDS-a. To je suprotan problem od onoga koji predstavlja elektrolit u prahu: komora ne odbacuje općenito otopljene minerale, nego tekućine pogrešne vrste.

U čestim pitanjima o proizvodu Pulse to je izričito navedeno: korisnicima se savjetuje da u komori ne upotrebljavaju mineralnu ni gaziranu vodu, kao ni bilo koju drugu tekućinu osim obične vode za piće. Hydrionov opći vodič za postavljanje i čišćenje boca ide i korak dalje te navodi gaziranu vodu, sok, čaj i vruću vodu kao tekućine koje oštećuju membranu i elektrode te poništavaju većinu jamstava. Elektrolit u prahu nije naveden na tom popisu, ali riječ je o koncentriranoj mješavini minerala i mineralnih soli, koja je po svojim svojstvima bliža tekućinama koje se u čestim pitanjima već zabranjuju nego običnoj vodi za koju je komora namijenjena.

Redoslijed koji funkcionira: najprije proizvedite vodik, zatim promiješajte

Praktičan odgovor izravno slijedi iz tih uputa. Napunite bocu običnom vodom, pokrenite ciklus od 5 minuta za manju dozu ili ciklus od 10 minuta za punu koncentraciju koju postiže boca, a zatim ulijte pripremljenu vodu u čašu i u njoj umiješajte elektrolit u prahu ili ubacite tabletu, umjesto da je stavljate u bocu. Ovo nije zasebno ispitano upozorenje koje se posebno odnosi na elektrolite u prahu; riječ je o zaključku izvedenom iz postojeće proizvođačeve upute da se tijekom elektrolize upotrebljava „samo obična voda” i popisa tekućina koje treba izbjegavati, a primijenjenom na tekućinu koja nije navedena, ali odgovara istom obrascu.

Premještanje koraka s elektrolitima u čašu znači i da ne morate ništa dodatno čekati: ciklus i dalje traje 5 ili 10 minuta, a naknadno umiješavanje praška ili ubacivanje tablete traje još nekoliko sekundi. Ako već imate rutinu koja uključuje postupke postavljanja i svakodnevnog čišćenja uređaja Pulse, jedina je promjena to u kojem se dijelu te rutine dodaju elektroliti.

Što se događa s upravo proizvedenim vodikom kad umiješate elektrolite

Elektroliti su minerali koji u tjelesnim tekućinama nose električni naboj, primjerice natrij, kalij, kalcij, magnezij, klorid i fosfor. Obična voda ne sadrži ih u značajnim količinama, što je i razlog zbog kojeg ljudi dodaju zaseban prašak ili tabletu (izvor: MedlinePlus, elektroliti). Njihovo dodavanje u vodikovu vodu ne neutralizira vodik niti s njim kemijski reagira. Na vodik utječe isti skup čimbenika koji utječu i na vodikovu vodu samu po sebi: vrijeme, toplina i fizičko kretanje.

Hydrionovo objašnjenje trajanja vodika u vodi opisuje osjetno smanjenje u roku od otprilike 30 minuta u otvorenoj čaši na sobnoj temperaturi, pri čemu toplina i kretanje ubrzavaju taj gubitak. Umiješavanje praška ili ubacivanje tablete koja se zatim otapa predstavlja kretanje, baš kao i protresanje boce ili pretakanje vode iz jedne posude u drugu. Zato se zbog samog miješanja očekuje određeni gubitak vodika, povrh onoga što bi voda ionako izgubila stajanjem u čaši.

Nije dostupna konkretna brojka koja bi pokazala koliko vodika ostaje u čaši nakon umiješavanja elektrolita. Nijedan neovisni laboratorij nije ispitao baš tu kombinaciju, a ni Hydrion nije objavio njezinu izmjerenu vrijednost, pa iskren odgovor ostaje kvalitativan, a ne kvantitativan: očekujte određeni gubitak zbog samog miješanja, uz uobičajeno postupno smanjenje povrh toga, i nemojte očekivati da će izmjerena vrijednost u gotovoj čaši dosegnuti punu vrijednost u PPB-u koju je proizveo ciklus. Praktično rješenje za oba učinka isto je kao i za vodikovu vodu općenito: brzo promiješajte i popijte vodu ubrzo nakon toga, umjesto da je ostavite da stoji.

Ako želite potpuno zaobići to pitanje: tablete kao alternativa

Tablete s vodikom zaobilaze pitanje redoslijeda jer uopće nema komore za elektrolizu koju treba zaštititi. Hydrion H2 tablete otapaju se izravno u čaši s već pripremljenom vodom, uključujući i vodu u koju je već umiješan elektrolit u prahu, jer tableta ispušta vodikov plin u vodu umjesto da kroz nju propušta električnu struju. Mehanizam je zaista drukčiji, ali ne i bolji: svaka tableta oslobađa unaprijed određenu količinu vodika, bez obzira na to gdje je ubacite, dok vam Pulse omogućuje odabir ciklusa od 5 ili 10 minuta, a njegova komora mora se upotrebljavati samo s običnom vodom kako bi pravilno radila. Čitatelji koji općenito uspoređuju ta dva načina, a ne samo u kontekstu elektrolita, tu će usporedbu pronaći u Hydrionovu vodiču o tabletama i bocama za vodik.

U oba slučaja vrijedi isto pravilo o vremenu: bez obzira na to kako je vodik dospio u čašu, dodavanje elektrolita i ostavljanje vode da stoji skraćuju vrijeme tijekom kojeg vodik ostaje otopljen, zato je miješanje najbolje obaviti neposredno prije pijenja, a ne mnogo ranije.

Kako ih spojiti

Ukratko, elektroliti i vodikova voda nisu u sukobu; važno je samo dodati ih ispravnim redoslijedom: najprije obična voda kroz ciklus, zatim elektroliti u čašu, pa brzo promiješati i popiti. Tako Pulse upotrebljavate u skladu s dokumentiranim uputama o vrsti vode i izbjegavate dodavanje neispitanog čimbenika u komoru namijenjenu jednoj vrsti tekućine. Ako prije dodavanja ovog koraka želite odlučiti koja duljina ciklusa odgovara vašoj rutini, stranica proizvoda Pulse usporedno prikazuje mogućnosti od 5 i 10 minuta. Čitatelji koji žele sačuvati što više vodika nakon što dospije u čašu mogu u vodiču o načinu pijenja pronaći odgovor na isto pitanje o vremenu iz drugog kuta, a oni koje zanima okus, a ne elektroliti, o tome mogu pročitati u zasebnom članku o dodavanju limuna ili drugih aroma.