Koliko dugo i koliko često traje inhalacija vodikom u istraživanjima (i što te brojke ne znače)
Ako tražite jedan broj – koliko bi trebala trajati sesija inhalacije vodikom i koliko je često ponavljati – pouzdan odgovor glasi da su objavljena istraživanja na ljudima primjenjivala vrlo različite protokole: od pojedinačnih sesija u trajanju od oko pola sata do kontinuirane primjene vodika tijekom nekoliko desetaka sati, ovisno o tome koje se zdravstveno stanje istraživalo i u kakvim kliničkim uvjetima. Prije nego što bilo koju od tih brojki primijenite na kućni uređaj, dobro je razumjeti odakle potječu i zašto opisuju konkretan znanstveni pokus, a ne gotovu uputu za doziranje. Ako se tek upoznajete s temom, općeniti uvod u to što je inhalacija vodikom i kako djeluje pronaći ćete u vodiču za početnike (potpuni vodič za početnike o inhalaciji vodikom) – ovaj članak pretpostavlja da već poznajete osnove i usredotočuje se isključivo na brojke o trajanju i učestalosti sesija navedene u znanstvenim publikacijama.
Najvažnije informacije
- Trajanje pojedinačne sesije u citiranim istraživanjima kretalo se od oko 30 minuta do nekoliko desetaka sati kontinuirane primjene, ovisno o tome je li se istraživanje bavilo kroničnim stanjem ili akutnim stanjem koje je zahtijevalo intenzivnu skrb.
- Sesije su se održavale od jednom do tri puta dnevno, a u jedinicama intenzivnog liječenja vodik se primjenjivao kontinuirano nekoliko dana zaredom.
- Koncentracija vodika (postotni udio u volumenu plinske smjese) i brzina protoka uređaja (mililitri u minuti) dvije su različite veličine koje mjere različite stvari i ne mogu se međusobno preračunavati.
- Nijedan od citiranih protokola nije samostalno provodila zdrava osoba kod kuće: svi su se provodili pod nadzorom kliničkog osoblja na pacijentima s konkretnom dijagnozom, stoga se prije svakog kućnog režima inhalacije treba posavjetovati s liječnikom.
Što se doista primjenjivalo u objavljenim istraživanjima
Tablica u nastavku prikazuje protokole iz pet objavljenih istraživanja na ljudima u kojima su navedeni konkretni parametri inhalacije vodikom. Brojke su preuzete isključivo iz opisa metodologije tih istraživanja i odnose se na pacijente liječene u kliničkim uvjetima, a ne na općenito preporučenu dozu za zdravu osobu.
| Istraživanje / stanje | Koncentracija ili protok | Trajanje sesije | Učestalost | Ukupno trajanje | Sudionici |
|---|---|---|---|---|---|
| Parkinsonova bolest (pilot-istraživanje s placebom) | 6,5 % vodika u smjesi, 2 l/min | 1 sat | 2 puta dnevno | 16 tjedana | 20 osoba |
| Akutni ishemijski moždani udar (istraživanje s kontrolnom skupinom) | 3 % vodika | 1 sat | 2 puta dnevno | Glavna faza od 7 dana unutar dvotjednog istraživanja | 50 osoba (skupina koja je primala vodik i kontrolna skupina) |
| Aneurizmatsko subarahnoidalno krvarenje (istraživanje HOMA) | Smjesa od 67 % vodika i 33 % kisika, 3 l/min | 8 sati dnevno | Svaki dan | 7 dana u jedinici intenzivnog liječenja | 206 osoba |
| KOPB, potporna terapija (malo istraživanje) | Vodik (koncentracija nije navedena u sažetku) | 30 minuta | 3 puta dnevno: ujutro, poslijepodne i navečer | 30 dana | 6 osoba |
| Izvantjelesna reanimacija (istraživanje Hydrogen-FAST) | 2 % vodika, kontinuirana primjena kroz sustav respiratora i ECMO-a | Kontinuirana primjena | Kontinuirana primjena | 72 sata | 53 osobe |
Svih pet protokola ima jednu zajedničku značajku: vodik je kliničko osoblje primjenjivalo odabranoj skupini pacijenata s dijagnosticiranom bolešću, uz stalan medicinski nadzor, a ne zdrava osoba samostalno kod kuće. Sam broj sati ili ponavljanja ne govori ništa o tome bi li određeni režim bio siguran ili smislen izvan konkretnog konteksta istraživanja. Pojedinosti o metodologiji redom potječu iz istraživanja Parkinsonove bolesti (Randomized double-blind placebo-controlled trial of hydrogen inhalation for Parkinson's disease), istraživanja akutnog moždanog udara (Hydrogen Gas Inhalation Treatment in Acute Cerebral Infarction), istraživanja HOMA (Early Hydrogen-Oxygen Gas Mixture Inhalation in Patients with Aneurysmal Subarachnoid Hemorrhage), istraživanja KOPB-a (The Benefit of Hydrogen Gas as an Adjunctive Therapy for Chronic Obstructive Pulmonary Disease) i istraživanja Hydrogen-FAST (Hydrogen's Feasibility and Safety as a Therapy in Extracorporeal Cardiopulmonary Resuscitation). Detaljan opis prijavljenih nuspojava i kontraindikacija u ovim i drugim istraživanjima pronaći ćete u zasebnom članku o sigurnosti inhalacije vodikom (koje su nuspojave zabilježene u istraživanjima inhalacije vodikom); ovdje se usredotočujemo isključivo na trajanje i učestalost sesija.
Brzina protoka uređaja (ml/min) i koncentracija udahnutog vodika (%) – nisu iste brojke
Kućni uređaji za inhalaciju vodikom, poput uređaja Hydrion Zenith, omogućuju podešavanje izlaznog protoka plina u mililitrima u minuti, primjerice u rasponu od 300 do 1800 ml/min, u načinu rada s čistim vodikom ili smjesom vodika i kisika, ovisno o odabranoj postavci. Ta brojka govori koliko plina uređaj proizvodi u jedinici vremena, ali ne govori koliki udio udahnute smjese čini sam vodik – a upravo je koncentracija izražena u postocima ono što opisuju gore navedena istraživanja kada spominju „6,5 % vodika” ili „3 % vodika”. Te su dvije veličine neovisne jedna o drugoj: ista postavka protoka može odgovarati različitim koncentracijama, ovisno o konstrukciji sustava za isporuku plina, pa veća vrijednost ml/min na uređaju ne znači automatski i veću koncentraciju plina u smislu u kojem taj pojam upotrebljavaju klinička istraživanja. Potpunu analizu razlika između načina rada s čistim vodikom i smjesom vodika i kisika, uključujući njihove sigurnosne posljedice, pronaći ćete u zasebnom članku (čisti vodik ili smjesa vodika i kisika – razlike i sigurnost); ovdje se postotna koncentracija spominje isključivo kao mjerna jedinica.
Ta je razlika važna i za sigurnost. Analiza inhalatora s visokom koncentracijom vodika preporučuje održavanje koncentracije vodika na razini koja ne prelazi 10 % volumena i upozorava na rizik od prekoračenja donje granice eksplozivnosti plina u zatvorenim sustavima za isporuku (izvor: Preventable in-body hydrogen explosions from high-concentration H2 inhalers in Japan). To je dodatan razlog zbog kojeg se vrijednosti protoka navedene u opisu proizvoda i vrijednosti koncentracije iz kliničkog istraživanja ne bi trebale smatrati zamjenjivima, kao i razlog zbog kojeg je odabir postavke uređaja dobro razmotriti s liječnikom ili se voditi uputama proizvođača, a ne gore opisanim istraživačkim protokolom.
Ako uspoređujete podesive izlazne protoke različitih modela, dobro je usporediti cjelokupne specifikacije uređaja Zenith (pogledajte specifikacije inhalatora Hydrion Zenith) sa specifikacijama uređaja Titan (provjerite specifikacije inhalatora Hydrion Titan), imajući pritom na umu da nijedna od tih vrijednosti protoka ne odgovara izravno postotnoj koncentraciji koja se primjenjuje u istraživanjima citiranima u ovom članku.
Obrasci učestalosti i trajanja kod različitih stanja
Kada ovih pet protokola promatramo zajedno, uočava se obrazac povezan s vrstom stanja, a ne jedna univerzalna „ispravna doza” vodika. Neurološka i ambulantna istraživanja, odnosno ona koja su se bavila Parkinsonovom bolešću i akutnim moždanim udarom, primjenjivala su kraće sesije dvaput dnevno, ali tijekom više tjedana. Istraživanja akutnih stanja i ona provedena u jedinicama intenzivnog liječenja, odnosno istraživanja subarahnoidalnog krvarenja i izvantjelesne reanimacije, primjenjivala su dulje dnevne sesije ili kontinuiranu primjenu, ali tijekom znatno kraćeg ukupnog razdoblja, od nekoliko do nekoliko desetaka dana. Drugim riječima, trajanje i učestalost sesija ovisili su o tome koje se kliničko stanje liječilo i u kakvim uvjetima – bolničkim ili ambulantnim – a ne o otkriću jednog optimalnog broja minuta ili postotaka koji bi se mogao primijeniti neovisno o medicinskom kontekstu.
Što učiniti s ovim brojkama kod kuće
Prije nego što se odlučite za bilo kakav režim inhalacije vodikom, dobro ga je razmotriti s liječnikom, osobito ako vam je dijagnosticirano neko zdravstveno stanje, jer su sva ovdje citirana istraživanja provedena na pacijentima s konkretnom dijagnozom, pod stalnim medicinskim nadzorom, a ne kao opći protokol za zdrave osobe. Također se pridržavajte uputa proizvođača uređaja i počnite s oprezno odabranom, niskom postavkom izlaznog protoka, umjesto da pretpostavite kako se brojke iz kliničkog istraživanja izravno mogu primijeniti na sesiju kod kuće. Ako vas zanima kako korak po korak pripremiti i pokrenuti uređaj, to ćete pronaći u zasebnom vodiču o prvom pokretanju (kako pripremiti inhalator vodika za prvu sesiju). Imajte na umu da su ovdje opisani protokoli zapisi o provedenim znanstvenim istraživanjima, a ne upute za doziranje koje treba ponoviti: svaki je osmišljen za konkretnu istraživačku svrhu i konkretnu skupinu pacijenata, pod nadzorom koji kućna sesija ne može oponašati.