Nuspojave udisanja vodika: što su pokazala sigurnosna istraživanja

Objavljena ispitivanja udisanja vodikova plina na ljudima još su malobrojna i mala, no u postojećima nisu zabilježeni klinički značajni štetni učinci u uvjetima koje su ispitivala: pri određenoj koncentraciji vodika, tijekom nadziranih sesija u trajanju od nekoliko sati do najviše sedam dana i na uskoj skupini sudionika. To je korisna informacija za procjenu dokaza, a ne opće jamstvo sigurnosti za svakodnevnu, nenadziranu dugotrajnu upotrebu kod kuće. To je i odvojeno pitanje od fizičkog svojstva vodika kao zapaljivog plina, koje svaki uređaj za inhalaciju mora uzeti u obzir bez obzira na rezultate bioloških istraživanja. U nastavku ćemo proći kroz ono što su ta ispitivanja doista mjerila, što nisu obuhvatila, pitanje zapaljivosti i ventilacije koje nema nikakve veze s reakcijom tijela na vodik te ono o čemu vrijedi razgovarati s liječnikom prije početka, umjesto da bilo koje od tih pitanja smatramo razriješenim.

• U tri objavljena ispitivanja na ljudima, koja su obuhvatila 8 zdravih odraslih osoba, 5 pacijenata nakon srčanog zastoja i 50 pacijenata s akutnim moždanim udarom, nisu zabilježeni klinički značajni štetni učinci tijekom nadziranih sesija u trajanju od nekoliko sati do sedam dana.
• Nijedno od tih ispitivanja nije proučavalo svakodnevnu nenadziranu upotrebu tijekom mjeseci ili godina, niti je uključilo trudnice, djecu ili osobe s postojećim respiratornim ili srčanim bolestima koje nisu bile obuhvaćene kriterijima samog ispitivanja.
• Vodikov je plin zapaljiv u zraku kada čini otprilike 4 % do 74 % smjese prema volumenu, a u malom zatvorenom prostoru može smanjiti razinu kisika. Zato proizvođači navode da oko uređaja mora biti omogućen protok zraka, umjesto da ga se zatvori.
• Liječnik može bolje od stranice proizvoda procijeniti kako se određeno zdravstveno stanje, lijek ili trudnoća uklapaju u ono što su ova usko usmjerena ispitivanja obuhvatila, a što nisu.

Što su ispitivanja sigurnosti udisanja vodikova plina na ljudima doista obuhvatila

Tri objavljena ispitivanja čine većinu dostupnih saznanja o nadziranom udisanju vodikova plina. Godine 2021. Cole i suradnici izložili su osam zdravih odraslih osoba neprekidnom udisanju zraka s 2,4 % vodikova plina tijekom 24 do 72 sata, dok su istraživači tijekom izlaganja pratili vitalne znakove, plućnu funkciju, srčanu aktivnost, mentalno stanje i krvne nalaze; tijekom tog razdoblja nije bilo klinički značajnih štetnih događaja (izvor: Cole i sur., Critical Care Explorations, 2021.). Pet godina ranije Tamura i suradnici proveli su prvo pilot-ispitivanje na ljudima s pet pacijenata koji su se oporavljali od srčanog zastoja, kombinirajući udisanje vodika s ciljanim upravljanjem tjelesnom temperaturom; kombinacija nije uzrokovala uočenu štetu te je ocijenjena izvedivim pristupom koji vrijedi dalje istraživati (izvor: Tamura i sur., Circulation Journal, 2016.). Randomizirano kontrolirano ispitivanje iz 2017. išlo je korak dalje: jednoj skupini među 50 pacijenata s akutnim moždanim udarom davano je 3 % vodikova plina tijekom jednog sata, dvaput dnevno, sedam dana; u toj skupini nisu zabilježeni štetni učinci, a izmjerena su i poboljšanja zasićenosti krvi kisikom i rezultata na ljestvici težine moždanog udara u usporedbi s kontrolnom skupinom (izvor: Ono i sur., Journal of Stroke and Cerebrovascular Diseases, 2017.). Čitatelji koji žele širi uvod u način na koji ti uređaji proizvode i isporučuju vodik mogu početi s vodičem za početnike o terapiji inhalacijom vodika, jer se ovaj članak nadovezuje na te osnove i usredotočuje samo na podatke o sigurnosti.

Što nam ovi rezultati govore, a što ne govore kućnim korisnicima

Svako od tih ispitivanja trajalo je određeno vrijeme — u jednom slučaju nekoliko sati, a u drugom najviše sedam dana — pri navedenom postotku vodika i uz neprekidan klinički nadzor. To se bitno razlikuje od paljenja uređaja kod kuće svake večeri tijekom mjeseci ili godina, bez praćenja vitalnih znakova u međuvremenu. Ispitivanja pokazuju da udisanje vodika, pri ispitivanim koncentracijama i trajanju, nije uzrokovalo mjerljivu štetu kod praćenih osoba; ne utvrđuju što se događa izvan tih konkretnih uvjeta jer to još nije istraženo i objavljeno.

Koga ta ispitivanja nisu uključila

U tri ispitivanja sudjelovale su zdrave odrasle osobe, osobe koje su preživjele srčani zastoj i pacijenti s akutnim moždanim udarom, a svaka je skupina regrutirana prema kriterijima specifičnima za njezino ispitivanje. Nijedno od objavljenih istraživanja nije uključilo trudnice, djecu ni osobe s respiratornim ili srčanim bolestima koje nisu bile obuhvaćene tim kriterijima, pa nijedno od njih ne daje izravan odgovor za te skupine. Rezultat koji vrijedi za jednu usko definiranu skupinu ne može se automatski primijeniti na drugu, zbog čega se u kasnijem odjeljku o razgovoru s liječnikom ovo pitanje prikazuje kao otvoreno, a ne kao razriješeno.

Rizik povezan s uređajem koji nema nikakve veze s učinkom vodika na tijelo

Neovisno o tome što se događa u tijelu pri udisanju vodika, vodik je plin s vlastitim fizičkim opasnostima, koje se ne mijenjaju ovisno o rezultatima istraživanja njegove biološke sigurnosti. Podaci o opasnostima prikupljeni iz baze Hazardous Substances Data Bank i Međunarodnih kartica kemijske sigurnosti ILO-a i WHO-a navode da je vodik zapaljiv ili eksplozivan kada se pomiješa sa zrakom u udjelu od otprilike 4 % do 74 % smjese prema volumenu (izvor: PubChem, sažetak podataka o vodiku, Nacionalna medicinska knjižnica). Zbog tog širokog raspona svi uređaji koji proizvode vodik projektiraju se i upotrebljavaju tako da im ispuh bude udaljen od otvorenog plamena ili iskri. U istim se podacima o opasnostima navodi da vodik koji istječe u mali zatvoreni prostor može dovoljno smanjiti udio kisika u zraku da izazove gušenje; taj je rizik povezan sa zatvorenim prostorima, a ne s izravnim toksičnim učinkom samog plina. Zato proizvođači navode da oko uređaja mora biti omogućen protok zraka, umjesto da preporučuju njegovo zatvaranje u ormarić ili ormar. Detaljne upute za smještaj uređaja u prostoriji nisu obuhvaćene ovim člankom; čitatelji koji postavljaju određeni uređaj mogu provjeriti gdje kod kuće postaviti uređaj za inhalaciju vodika i saznati detalje o razmacima i ventilaciji, a oni koji razmatraju čisti vodik u odnosu na mješavinu vodika i kisika mogu pročitati po čemu se ta dva načina isporuke razlikuju u pogledu sigurnosti.

Pitanja koja vrijedi postaviti liječniku prije početka

Budući da su u objavljenim ispitivanjima proučavane određene skupine pod nadzorom, a ne opća populacija, liječnik upoznat s nečijom zdravstvenom poviješću može bolje od opisa proizvoda procijeniti mijenjaju li zdravstveno stanje, lijekovi ili trudnoća situaciju. Vrijedi izravno pitati: spada li postojeće respiratorno ili srčano oboljenje u ono što su ta ispitivanja obuhvatila ili izvan toga, mogu li neki lijekovi stupiti u interakciju s promjenom sastava udahnutog plina te postoji li razlog da se počne s kraćom sesijom i postupno je produljuje umjesto da se odmah uvede dugotrajna rutina. Ovo nije protokol liječenja ni preporuka za doziranje, a ovdje se ne postavlja dijagnoza niti obećava zdravstveni ishod; riječ je o informacijama za taj konkretan razgovor. Vrijedi i pitati što se zapravo tvrdi opisom uređaja koji upotrebljava izraz „medicinske kvalitete”, jer su taj izraz i njegovo regulatorno značenje zasebno obrađeni u članku što zapravo zahtijeva oznaka „medicinske kvalitete”. Budući da je pijenje vode obogaćene vodikom drukčiji način izlaganja od udisanja vodikova plina i ima zasebnu literaturu, čitatelji koji traže informacije o nuspojavama i kontraindikacijama povezanim s pitkom vodom pronaći će ih u članku Nuspojave i kontraindikacije vodikove vode, umjesto da ih ovdje ponavljamo.

Provjera specifikacija uređaja, kao što su to činila i ispitivanja

Jedna se navika iz istraživanja lako može prenijeti na odluku o kupnji: u svakom citiranom ispitivanju navedeni su točan postotak vodika i točno trajanje sesije, a ne neodređen opis. Jednaku razinu preciznosti vrijedi potražiti u specifikacijama samog uređaja. Navedeni raspon protoka u ml/min i navedeni postotak čistoće kupcu govore što se zapravo isporučuje tijekom sesije, kao što su ispitivanja točno navela što su sudionici udisali.

Stroj za inhalaciju vodika Hydrion Zenith primjer je takve preciznosti: navodi sedam podesivih razina protoka, zasebno za svaku, u rasponu od 300 do 1.800 ml/min. Uređaj s dva načina rada, koji se prebacuje između inhalacije i vodikove vode, poput modela Onyx, ne mijenja nijedno od gore navedenih načela: pitanje zapaljivosti i ventilacije te pitanja koja vrijedi postaviti liječniku jednako su važni bez obzira na to koji je način rada uključen. Nijedno od citiranih ispitivanja nije koristilo opremu Hydriona; provedena su neovisnom istraživačkom opremom, a ovdje ih navodimo kako bismo objasnili stanje objavljenih dokaza, a ne iznijeli tvrdnju da je ispitan ili odobren neki konkretan proizvod. Čitatelji koji uspoređuju točne raspone protoka i vrijednosti čistoće različitih modela mogu pregledati kolekciju uređaja za inhalaciju vodika imajući na umu ista pitanja.