Šungitna voda i voda s vodikom: što je mjerljivo, a što predaja

Šungitna voda i voda obogaćena vodikom često se uspoređuju jer se obje prodaju kao načini za poboljšanje obične vode za piće, no usporedba ima smisla tek kada razdvojimo što svaka od njih zapravo nudi. Šungit je kamen s višestoljetnom tradicijom, uz koji postoji ograničen opseg stvarnih laboratorijskih istraživanja, dok su tvrdnje o njegovim dobrobitima za zdravlje mnogo šire. Voda obogaćena vodikom definirana je jednom mjerljivom varijablom — otopljenim plinovitim vodikom — čiju koncentraciju laboratorij može navesti u određenoj mjernoj jedinici i provjeriti instrumentom. U nastavku ćemo objasniti što je šungit, što dokazi o njemu doista obuhvaćaju i kako izgleda tvrdnja o vodi koju je moguće provjeriti, a ne samo prihvatiti na temelju vjerovanja.

• Šungit je stvarni mineral s autentičnom poviješću, no većina današnjih tvrdnji o njemu, od „energetski nabijene” vode do zaštite od elektromagnetskih polja, daleko nadilazi ono što je ijedno istraživanje provjerilo.
• Postojeća laboratorijska istraživanja šungita odnose se na kemijske analize i ispitivanje materijala, a ne na ispitivanja na ljudima, pa ne dokazuju zdravstvenu korist od pijenja vode obrađene šungitom.
• Važno je znati da se sigurnosna napomena odnosi na neispitani sirovi kamen stavljen izravno u vodu za piće, a ne na tvrdnju da je šungit općenito opasan.
• Ključna vrijednost za vodu obogaćenu vodikom — količina otopljenog H2 izražena u ppb ili ppm — može se provjeriti kapljicama za titraciju, mjeračem otopljenog vodika ili laboratorijskim plinskim kromatografom. To je drukčija vrsta tvrdnje od one koja se temelji na tradiciji ili dojmu.

Što je zapravo šungitna voda

Šungit je skupina metamorfnih stijena bogatih ugljikom, nastalih prije otprilike dvije milijarde godina, a nalazi se gotovo isključivo u blizini sela Šunga u ruskoj regiji Kareliji, po kojem je dobio ime. Praksa obrade vode šungitom starija je od suvremenog wellness marketinga: Petar Veliki izgradio je prvo rusko lječilište upravo na tom području jer se vjerovalo da lokalna voda ima pročišćavajuća svojstva povezana s podzemnim nalazištima šungita (izvor: Šungit – Wikipedija).

Danas se ista osnovna zamisao prodaje u nekoliko različitih oblika. Sirovi komadići ili male piramide stavljaju se izravno u vrč ili bocu kako bi voda stajala s njima, a neki filtri s uloškom upotrebljavaju zdrobljeni šungit kao jedan od nekoliko slojeva. Sam je kamen autentičan, a njegova upotreba u vodi traje stoljećima. Promijenili su se opseg i specifičnost tvrdnji koje su se na tu tradiciju nadovezale.

Tvrdnje koje se iznose

Prodavači i wellness zajednice šungitnoj vodi uglavnom pripisuju tri učinka: da pročišćava ili „energetski puni” vodu, da zahvaljujući fulerenskim spojevima u stijeni pruža antioksidativnu korist te da komad šungita postavljen blizu telefona ili usmjerivača blokira dio zračenja koje ti uređaji emitiraju. Tvrdnja o fulerenima ipak se temelji na nečemu stvarnom. Šungit sadrži tragove prirodnih fulerena, u količini od otprilike 1 do 10 dijelova na milijun, a upravo na tu brojku upućuje suvremeni marketing kada kamen naziva antioksidativnim (izvor: Šungit – Wikipedija).

Tvrdnja o zaštiti od elektromagnetskih polja najslabija je od te tri tvrdnje. Svaki električki vodljiv materijal donekle prigušuje radiovalove, pa komadić šungita postavljen uz usmjerivač ne pokazuje svojstvo jedinstveno za taj kamen, nego uobičajenu fizikalnu pojavu koju bi pokazao i sličan komad mnogih drugih vodljivih minerala. To je jedan od razloga zašto je šungit danas poznatiji po pseudoznanstvenim tvrdnjama i tvrdnjama iz područja alternativne medicine nego po užem skupu kemijskih svojstava koja su doista dokumentirana (izvor: Šungit – Wikipedija).

Što dokazi doista obuhvaćaju

Kada potražite istraživanja koja bi navodno trebala poduprijeti te tvrdnje, slika se brzo sužava. Pretragom biomedicinske literature pronalaze se testovi antioksidativnog djelovanja i citotoksičnosti provedeni na staničnim kulturama, analiza elementarnog sastava metodom ICP-MS, istraživanja sposobnosti šungita da adsorbira teške metale i krom iz onečišćene vode — što je stvarna primjena u obradi vode, ali odvojena od pijenja vode radi dobrobiti za zdravlje — te jedno istraživanje otpornosti biljaka na sušu. Ništa od toga nije kliničko ispitivanje na ljudima, a nijedno istraživanje ne provjerava donosi li pijenje vode obrađene šungitom mjerljiv zdravstveni učinak kod čovjeka (izvor: Pretraga na PubMedu: „shungite water”).

Ta je praznina važna. Spoj se može ponašati kao antioksidans u epruveti, a da pritom nema utvrđen učinak nakon što se razrijedi u čaši vode i popije, jer se između laboratorijskog rezultata i tvrdnje o dobrobiti nalaze apsorpcija, doza i kemijski procesi u tijelu. Dokumentirana kemijska svojstva kamena stvarna su, ali uža od zdravstvene priče koja se na njih nadovezuje: materijal je autentičan, tradicija je autentična, a danas se tvrdi da djeluje na način koji nadilazi ono što je itko doista izmjerio.

Važna sigurnosna napomena

Šungit je prirodna stijena, a ne proizvedeni i pročišćeni spoj, pa kao i većina prirodnih minerala može sadržavati nečistoće. Među prijavljenim nečistoćama nalaze se teški metali poput olova i kadmija, što postaje stvaran razlog za zabrinutost kada se stijena upotrebljava kao tretman alternativne medicine (izvor: Šungit – Wikipedija). Ta se napomena odnosi konkretno na neispitani kamen koji se bez obrade stavlja izravno u vodu za piće, a da nitko nije provjerio što je još iz zemlje dospjelo u njega. To ne znači da je šungit općenito nesiguran; serija ispitana na sadržaj teških metala nešto je sasvim drugo od kamena kupljenog na internetu bez ikakvih ispitivanja. Mineral uz koji se veže narodna predaja ne predstavlja istu vrstu tvrdnje kao proizvod koji prati izvješće o sigurnosti, stoga je prije nego što ga stavite u vodu za piće vrijedno provjeriti što zapravo imate u rukama.

Kako izgleda „mjerljivost” kod vode obogaćene vodikom

Zašto je brojka bolja od dojma

Voda obogaćena vodikom iznosi jednu konkretnu tvrdnju: da voda sadrži otopljeni molekularni vodik (H2) u određenoj koncentraciji, koja se obično izražava u dijelovima na milijardu ili dijelovima na milijun, pri čemu 1 ppm iznosi 1.000 ppb. To su iste vrste mjernih jedinica koje se upotrebljavaju za bilo koji plin otopljen u vodi (pogledajte cjelovito objašnjenje razlike između PPB-a i PPM-a). Tu je koncentraciju moguće provjeriti na više načina. Kapljice metilenskog modrila za titraciju daju grubu procjenu na terenu, pri čemu svaka kap koja ostane bistra odgovara otprilike 0,1 ppm, a namjenski mjerači otopljenog vodika daju preciznije očitanje. Ipak, te se dvije metode razlikuju po točnosti i nijedna nije zamjena za kalibrirani laboratorijski instrument (detaljniju usporedbu opcija donosi vodič za mjerenje vodika u vodi, a detaljniji pregled razlika u točnosti između pojedinih mjerača planiran je u posebnoj usporedbi mjerača otopljenog vodika).

Mjerači ORP-a (oksidacijsko-redukcijskog potencijala) često se pojavljuju u marketingu uz vrijednosti vodika, no ta dva očitanja ne znače isto. ORP odražava ukupnu sklonost vode davanju elektrona, na koju utječu pH, temperatura i otopljeni minerali, kao i vodik. Negativno očitanje ORP-a može upućivati na prisutnost vodika, ali nije brojka koja se izravno može pretvoriti u ppb.

Usporedba: dojam kojem vjerujete ili brojka koju možete provjeriti

Upravo se ovdje usporedba šungita i usporedba vodika doista susreću. Neovisno ispitivanje plinskim kromatografom koje je proveo H2 Analytics izmjerilo je Hydrion Core u rasponu od 9,00 do 9,14 mg/L otopljenog H2 nakon ciklusa od 20 minuta, a Hydrion Pulse na 8,079 mg/L u načinu rada Boost od 5 minuta te na 9,00 mg/L nakon 10 minuta. Mjerenje je provedeno kalibriranim instrumentom, a ne procjenom prodavača (cjeloviti rezultati nalaze se u izvješću o certificiranju neovisnog laboratorija).

Isti krug ispitivanja uključivao je i zaseban panel sigurnosti vode s 34 parametra, koji je proveo SGS Silver State Analytical primjenom metoda certificiranih pri EPA-i. U obje su boce provjerene onečišćujuće tvari, uključujući metale elektroda koje se u njima upotrebljavaju, a sve su vrijednosti bile ispod granice detekcije. Ta kombinacija — koncentracija koju možete navesti u mg/L i sigurnosni panel na koji se možete pozvati — u praksi je ono što „mjerljivost” znači za proizvod za vodu. Šungitna voda trenutačno ne nudi ni jedno ni drugo kao potporu vlastitim zdravstvenim tvrdnjama: nijedan neovisni laboratorij nije objavio koncentraciju tvari koja bi trebala izazvati učinak šungita na vodu, a uz sirovi kamen koji se prodaje za kućnu upotrebu ne dolazi sigurnosni panel. To ne znači da šungitna tradicija nema smisla; znači da ta dva proizvoda odgovaraju na različite vrste pitanja i da vam trenutačno samo jedan od njih daje brojku koju možete provjeriti.

Jednostavan način za procjenu bilo koje tvrdnje o vodi

Ne treba vam obrazovanje iz kemije da biste razlikovali te dvije vrste tvrdnji kada znate što pitati. Najprije provjerite je li tvrdnja povezana s jasno navedenom mjernom jedinicom i metodom, primjerice s vrijednošću mg/L izmjerenom plinskom kromatografijom, ili se temelji na osjećaju, tradiciji ili marketinškoj frazi bez ikakve brojčane vrijednosti. Zatim pitajte tko je dobio tu brojku: neovisni laboratorij koji je objavio metodu i rezultat ili samo prodavač na vlastitoj stranici. Naposljetku, ako se nešto predstavlja kao zdravstvena korist, pitajte podupire li to istraživanje na ljudima ili je riječ o rezultatu kemijske analize, testu provedenom u laboratorijskoj posudi ili analizi same stijene, koji se tumači šire nego što samo istraživanje opravdava. Postavite li ta tri pitanja o bilo kojem proizvodu za vodu, uključujući vodu obogaćenu vodikom, saznat ćete više nego što vam mogu reći tradicija ili slogan.

Što iz svega toga slijedi

Povijest šungita i ograničeni laboratorijski nalazi o njemu stvarni su: riječ je o autentičnom mineralu čija dokumentirana upotreba seže do lječilišta jednog cara te koji doista sadrži tragove fulerena i drugih spojeva koje su istraživači izravno izmjerili. Ono što nije dokazano jest prijelaz s tih laboratorijskih nalaza na šire tvrdnje o pročišćavanju, energiji i zaštiti od elektromagnetskih polja koje se danas uz njih prodaju, a tu je prazninu vrijedno imati na umu umjesto da je svodimo na jednostavnu presudu za ili protiv kamena. Voda obogaćena vodikom iznosi užu tvrdnju, a valja dodati da istraživanja same vode obogaćene vodikom podupiru skromne učinke na razini pojedinačnih studija, a ne tvrdnje o izlječenju; ta je razlika detaljnije obrađena u zasebnom pregledu mitova o vodi obogaćenoj vodikom. Isto pitanje mjerljivosti nasuprot dojmu vrijedi i za druge trendove povezane s vodom, uključujući i usporedbu strukturirane vode s vodom obogaćenom vodikom na temelju istog kriterija.

Poanta nije u tome da je jedan proizvod dokazan, a drugi bezvrijedan. Riječ je o tome da koncentracija koju možete navesti i sigurnosni panel koji je netko doista proveo predstavljaju drukčiju vrstu tvrdnje od tradicije, pa je prije odluke o tome što neki proizvod za vodu radi vrijedno provjeriti postoje li takvi podaci. Ako vam je draža laboratorijski potvrđena brojka nego tradicija, u kolekciji vode obogaćene vodikom za svaki su oblik navedene neovisno ispitane koncentracije kako biste ih mogli usporediti na isti način.